Proveli smo dan s učiteljicom u školi na daljinu! 'Moj mi integritet ne dozvoljava da radim drukčije!'

I Đurđica nam potvrđuje kako je uloga roditelja u ovoj ekstremnoj situaciji neprocjenjiva, posebno kad su u pitanju djeca mlađe dobi, koja još nisu tehnički dovoljno pismena, pa trebaju roditeljsku pomoć. Kao i u svakom drugom poslu, pa tako i ovom, odgovornost i savjesnost svake pojedine osobe ono je što čini razliku. I dok, vjerujemo, ima učitelja i profesora koji odrađuju samo ono što moraju, velik broj njih, baš poput Đurđice, radi i po 12 sati dnevno.

Spavaća soba u njezinoj kući u Ivancu preuređena je zbog online nastave. U sobi ima najveći mir, pa je u nju smjestila radni stol s laptopom, koji se zadnja dva mjeseca ne gasi. Jutro je. Već prije osam sati, prije prve jutarnje kave, Đurđica pali laptop, jer želi još jednom provjeriti jesu li materijali za današnji dan spremni, tj. jesu li "dignuti“ na njezinu internetsku stranicu. Đurđica nema niti jedan dan formalnog obrazovanja u informatici, ali tehnološki joj ova škola nije predstavljala problem.
"Sve što znam o digitalnim sadržajima naučila sam sama i puno prije ove krize. Mi u prosvjeti naviknuti smo na to da moramo konstantno učiti i raditi na sebi. Moramo biti u tijeku s vremenom, jer dolaze nova djeca, generacije s novim vještinama, s kojima se moramo i mi nositi. Ima kolega kojima je ova online škola na početku bila tehnološki zahtjevna, no većina je u jednom ubrzanim ritmu usvojila potrebno“, kaže Đurđica koja je za svoje učenike napravila web stranicu na kojoj svaki dan objavljuje zadatke za svaki predmet, prema ranijem rasporedu sati. Tu su čak i izvanškolske aktivnosti.

Iako vrlo cijeni rad i trud koje ulažu učitelji Škole na život, koja se prikazuje na televizijskim ekranima, ona radi prema svojem programu i zadacima koje sama osmišljava. I tako svaki dan nanovo.
"Nemoguće je da Škola na trećem pokrije sve naše razlike u dinamičnosti, a smatram da je taj jedan sat premalo da djeca nauče sve potrebno. Iza sebe imam 35 godina rada s djecom, učitelj sam savjetnik, i meni moj način funkcioniranja, moj integritet, ne dozvoljava da radim drukčije. Naime, najbolje poznajem svoje učenike i zasigurno sam najkompetentnija osigurati im kontinuitet koji trebaju. Osim toga, nemamo svi iste planove, pa djeca putem televizije slušaju ono što su već učila, a zakinuta su za neki drugi dio gradiva“, smatra Đurđica dok se logira u virtualnu zbornicu, u kojoj svako jutro "pije kavu“ s kolegama.
"Barem neki privid normalnog života“, kaže u šali. Nakon sastanka s kolegama, Đurđica, inače predsjednica Udruge učitelja razredne nastave "Zvono“, odmah kreće pregledavati poruke djece i roditelja. Nije, kaže, željela zadavati neke vremenske okvire u kojima se šalje zadaća, jer je svjesna da mnogi roditelji rade, pa se neka djeca prije popodnevnih sati niti ne stignu baviti zadaćom. No zadaću joj šalju svaki dan, a baš svaku ona pregledava, komentira, sugerira što je trebalo bolje napraviti….

Prve zadaće stižu već u prijepodnevnim satima, pomalo "kapaju“ tijekom cijelog dana, pa i navečer. Dok se nastava normalno odvijala nisu stigli odraditi sva slova, tako da su djeca pet-šest slova naučila u online školi, baš kao i upoznala brojeve veće od 10. Đurđica se trudi da im materijali koje izrađuje ne budu jednolični, pa koristi razne alate, primjerice napravi prezentaciju na način koji će im biti razumljiv i ubaci u nju svoj glas i različite animacije.
"Jučer smo ponavljali dijelove tijela. Za to sam koristila Wizer, alat za interaktivne listiće, što je jako dobar način za provjeriti jesu li usvojili sadržaj. Osim toga, zabavno im je učiti na takav način. Dala sam im siluetu čovjeka i stavila tagove na glavne dijelove tijela, a oni su ih trebali popuniti. Svaki moj sat je vođena nastava, od uvodnog dijela sata, tumačenja lekcije, vježbanja i provjere naučenog, a to zahtjeva vrijeme i pripremu, za što mi je rezervirano svako popodne. Volim sve na vrijeme pripremiti, da sam sigurna da ću navečer sve na vrijeme dignuti na web, kako bi ujutro djeca imala sve spremno za nastavu“, priča učiteljica Đurđica i napominje kako je iznimno zadovoljna suradnjom s roditeljima. Sigurna je, kaže, da su oni u pravom smislu osvijestili što njihova djeca sve rade u školi.
"U situaciji u kojoj smo se našli, koja je teška, naučili smo više cijeniti jedni duge; sigurna sam da me roditelji više cijene kao osobu koja brine odgoju i obrazovanju njihove djece“, kaže Đurđica koja je u protekla dva mjeseca s roditeljima odradila i dva Zoom sastanka, ali i sat razrednika sa svojim prvašićima.
Nakon ručka, Đurđica voli popiti kavu i tako se opustiti prije pripreme novih zadataka. S obzirom na to da se 15. svibnja obilježava Međunarodni dan obitelji, za taj dan planira integriranu nastavu s tom temom. To znači da će se tema obitelji provlačiti kroz sve njezine zadatke, čak i tjelesni. Jučer su obradili priču "Pale sam na svijetu“, kroz koju su spoznali kolika je važnost obitelji, a onda su imali zadatak predstaviti svoju obitelj te nadopuniti rečenicu "Moja obitelj je…“.
"Ima vrlo zanimljivih odgovora“, smije se učiteljica Đurđica, dok smišlja zadatak za kreativnu nastavu. Napravit će okvir za obiteljsku fotografiju. Naravno, s detaljnim uputama koje će sama izraditi. I matematički zadaci riječima bit će na temu obitelji.
"Ako krenem u pola pet, mogla bih biti gotova do 21 sat, a onda još to treba staviti na web da ujutro dočeka moje učenike“, kaže Đurđica i dodaje kako joj se vid jako pogoršao otkad po cijele dane gleda u laptop. Ne stigne, kaže, ni po dva tjedna ispeglati rublje, a premda su nastavnici i inače naviknuti raditi kod kuće, tj. pregledavati zadaće i obavljati administraciju, nastava na daljinu u potpunosti je ukinula radno vrijeme, jer se radi od jutra do mraka.
"Sretna sam kad dođe četvrtak navečer, jer – kad objavim sadržaj za petak – odredim si petak popodne i subotu ujutro da obavim zaostatke po kući, a već u subotu popodne i nedjelju treba krenuti s osmišljavanjem sadržaja za idući tjedan“, priča ova učiteljica i poručuje:
"S obzirom na to koliko kolege iz cijele Hrvatske rade i trude se, žalosno je što nam se sa svakom službenom objavom, taj rad ne priznaje u mjeri koju zaslužujemo. Zavrijedili smo, ali nismo dobili podršku od strane našeg resornog Ministarstva, a žao mi je i to što se u javnosti pogrešno stvorio dojam da učitelji ništa ne rade te da nam se uopće ne ide natrag u školu“.
„Vjerujte mi, nitko sretniji od mene, ali i mojih kolega, neće biti kad se vratimo u svoj razred, među svoje učenike, jer za mene ovo nije posao nego poziv. Koliko god smo potplaćeni i koliko bilo teško, ponovno bih odabrala biti učiteljica“, kaže Đurđica koja i nakon 35 godina s istim entuzijazmom nastoji da njezina djeca spoznaju kolika je važnost obrazovanja za život. U ovim kriznim vremenima, taj je entuzijazam, sudeći po njezinom primjeru, još i veći.

Pratite Roditelje.hr i na Instagramu!

View this post on Instagram

Imate li pod kontrolom sve sto vam djeca rade na internetu? Koliko vremena mogu biti uz ekran? #roditeljihr #internet #djeca #online #onlinelife

A post shared by Roditelji.hr (@roditelji.hr) on May 15, 2020 at 2:09am PDT

Tekst: Danijela Petrov
Fotografija: Shutterstock