Iako kvartovska šetnja po betonu vama predstavlja odlazak od jednog mjesta do drugog, vašem mališanu ona znači puno više. Toliko toga na putu treba pogledati i pomirisati. Zaustaviti se pored cvijeta ili automobila pa ga istraživati. Djeca sporo hodaju jer im je putovanje važnije od cilja i od njih bi trebali učiti o bivanju u sadašnjem trenutku. Ipak, ponekad negdje trebamo stići na vrijeme i dijete trebamo nagovoriti da šeta brže. Autorice roditeljskog priručnika Što očekivati od druge i treće godine savjetuju sljedeće.
Uvijek krenite ranije
Kad negdje krenete, unaprijed uračunajte vrijeme za pauze i dodajte barem 20 dodatnih minuta koje će dijete koristiti za istraživanje. Krenite ranije kako ne biste trebali požurivati dijete i uživajte u vašem zajedničkom, polaganom vremenu. Pokušajte se opustiti kad vam postane naporno tako sporo hodati i stalno se zaustavljati. Duboko udahnite i ne dajte se smesti mislima i frustracijama.
Izazovite dijete na laganu utrku iz zabave pa trčite prema destinaciji. Možete i skakutati, preskakati ili igrati igru u kojoj ne smijete stati na crtu. Dijete možete motivirati na brže hodanje tako da mu skrenete pozornost na nešto zanimljivo što se nalazi pred njim, neko stablo ili kuću.
Vrijeme je djeci apstraktan pojam
Sjetite se da dvogodišnjaci i trogodišnjaci još uvijek nemaju razvijen pojam o vremenu i da oni poznaju samo sadašnjost. Vaša žurba i mogućnost kašnjenja njima nema nikakvog smisla.
Kad god imate priliku, šetnje s djetetom ne dogovarajte u vrijeme kad nešto morate obaviti ili negdje morate stići. Neka one budu vrijeme za vaše druženje i otkrivanje svijeta koji vas okružuje.