Utječe li spol djeteta na razvoj govora?

Mnogi dječaci (ali ne svi!) pristupaju ovladavanju jezika donekle drugačije od djevojčica (ali ne svih!). Na kraju krajeva, danas je objavljeno mnogo istraživanja o razlici u muškim i ženskim mozgovima. Tako je poznato da muškarci i žene imaju razlike u interaktivnom, komunikacijskom stilu i načinu percepcije jezične informacije. Ipak, kada je riječ o maloj djeci, u prvih pet godina života razlike nisu velike.

Jedna od, možda, važnih razlika jest u stilovima jezičnog razvoja. Tako, djevojčice (njih 80%), u početku imaju bogatiji rječnik imenica, vole igre imenovanja ljudi i predmeta iz svoje okoline i pokazuju veću razgovijetnost, odnosno preciznost u izgovoru od dječaka.

U rječniku dječaka (njih oko 60%) prvo se pojavljuju ekspresivni izrazi, “pa-pa”, “još”, “gotovo”, “neću” i dr. Muške bebe mnogo govore, ali ih se u početku često ne može razumjeti. Imaju mnogo toga za reći i napraviti, te nemaju vremena čekati dok im govor postane razumljiv drugima. Možda zato postoji “mišljenje” da su djevojčice, u najranijoj dobi, jezično naprednije od dječaka. Međutim, te se razlike s vremenom izjednačuju.

Istraživanja mozga odraslih osoba pokazala su da žene imaju bolju povezanost onih dijelova mozga koji upravljaju emocijama i onih koji upravljaju govorom. Kao rezultat, žene (i djevojčice) lakše verbalno izražavaju svoje osjećaje. Možda je s time moguće povezati nalaz istraživača da djevojčice ranije od dječaka počinju upotrebljavati riječi koje opisuju emocije (“volim, sviđa mi se, tužna sam, sretna sam”).

Ali budući da je anatomsko istraživanje provedeno na odraslim osobama, te razlike ne moraju biti nužno genetski uvjetovane, već povezane sa stilom odgoja i različitim ponašanjem roditelja prema dječacima i djevojčicama (majke su sklonije razgovarati sa svojim kćerima o osjećajima). S time je vjerojatno povezano i to da su djevojčice sklonije rješavati problemske situacije verbalno, a dječaci akcijski. Tako, djevojčice predškolske dobi mogu jedna s drugom raspravljati o rješenju problema i tražiti pomoć od drugih.

Lakše im je i opisati “unatrag” način rješavanja problema. Mali dječaci, s druge strane, skloniji su rješavati probleme akcijski, pa i šakama. Ali, kao što smo malo prije rekli, ta razlika može biti uvjetovana odgojem i kulturalnim shvaćanjem prema spolovima. A to znači da na mnoge razlike, barem djelomice, utječu roditelji.

Utjecaj roditelja na djetetov govor

Kada su istraživači proučavali roditelje (većinom majke) u ophođenju s njihovim dvogodišnjacima i trogodišnjacima, otkrili su nevjerojatne razlike! Uočili su da roditelji razgovaraju drugačije s djevojčicama i dječacima.

Tako, u interakcijama sa kćerima majke postavljaju više otvorenih pitanja, upotrebljavaju više govora usmjerenog na dijete i obraćaju im se dužim i kompleksnijim rečenicama. Također, s djevojčicama općenito nešto više razgovaraju nego s dječacima i imaju čišći izgovor. Druga su istraživanja pokazala da s malim dječacima roditelji najaktivnije razgovaraju u situacijama igre, dok s djevojčicama u drugim okolnostima, primjerice, u situacijama traženja pomoći. Što to konkretno znači?

Kada razgovaraju s dječacima tijekom igranja, roditelji imaju tendenciju govoriti u stilu “ovdje i sada”, a to znači da je njihov jezik automatski manje složen i manje apstraktan. Također, takav je jezik više ekspresivnog stila (opisuje radnje koje se događaju tijekom igranja, s većim naglaskom na interakciju, a manjim na imenovanje). U takvim neformalnim situacijama roditelji su manje skloni jasnijem izgovoru. Kada razgovaraju s djevojčicama u situacijama izvan dječje igre, majke se služe složenijim jezikom, koji uključuje opis osjećaja, imenovanje, problemski jezik i dr.

Igra u funkciji razvoja govora

Također, dječaci i djevojčice igraju različite tipove igara. Dobro nam je poznato da se djevojčice (većina, ali ne sve!) najviše igraju lutkama, što podrazumijeva veću uporabu jezika tijekom igre (pričanje lutki-bebi, obiteljske scene itd.), češće imenovanje i postavljanje pitanja.

U igri vozilima, loptom i konstrukcijskim igračkama, veća je sklonost uporabi bučnih zvukova i ekspresivnog jezičnog stila. Važno je da budete svjesni da djeca obaju spolova trebaju imati na raspolaganju sve vrste igračaka i igara. Ipak, poznato je da djevojčice jednostavno spontano pretvaraju igru bilo kojim igračkama u interakciju likova, a dječaci u akcijsku igru. Naravno, uzimamo u obzir i sve moguće individualne razlike.

Sve to (način roditeljskih interakcija s djecom i vrste igranja) može biti objašnjenje spomenutih razlika u jezičnim stilovima i pojedinim jezičnim vještinama između dječaka i djevojčica. A budući da način interakcija ovisi o vama, možemo na njega svjesno utjecati, odnosno izlagati svojeg sinčića i/ili kćerkicu širokom rasponu govornih i jezičnih situacija (tijekom igranja i ostalih životnih aktivnosti) te se prema svojem djetetu u tim situacijama odnositi raznovrsno. To će samo povećati iskustva i jezične uzore na temelju kojih će vaše dijete učiti jezik.

Tekst: Ilona Posokhova, dipl. logoped

Foto: Thinkstock