Mnogi su se znanstvenici u posljednjih nekoliko desetljeća bavili istraživanjima kako redoslijed rođenja utječe na razvoj osobnosti. Tako se pokazalo da su prvorođenci:

  • savjesniji od mlađe djece u smislu da su odgovorniji, ambiciozniji, organiziraniji i akademski uspješniji;
  • otvoreniji prema iskustvu koje je više intelektualnog karaktera;
  • više neurotični zbog svoje temperamentnosti, ali i anksioznosti zbog promijenjenog statusa u obitelji;
  • ekstravertiraniji, asertivniji i dominantniji;
  • skloniji usvojiti socijalna stajališta svojih roditelja;
  • bolji u verbalnom izražavanju;
  • manje impulzivni;
  • aktivniji i uspješniji u školi.

S druge strane, kasnije rođena djeca su:

  • ugodnija za druge ljude u smislu da su više skloni nježnosti, pomirbi i altruističnom ponašanju;
  • emocionalno stabilniji;
  • otvoreniji prema iskustvu ako je ono nekonvencijalno i nekonformistično;
  • skloniji buniti se protiv autoriteta – osobito su skloni buniti se protiv autoriteta koji nameće surogatni roditelj što je često stariji brat ili sestra;
  • ekstravertiraniji u smislu da vole zabavu i društvo.

Uzroci koji mogu objasniti razlike u osobnosti i ponašanju kod braće i sestara:

  1. Borba za roditeljsku pažnju – s antropološkog stajališta, u vrijeme kada je mortalitet djece bio iznimno visok, djeca kojoj su roditelji posvećivali više pažnje preživjela su djetinjstvo. Danas većina roditelja nastoji posvećivati podjednako pažnje i brige za svako dijete u obitelji. Unatoč tome, djeca se mogu natjecati kako zadobiti više roditeljske pažnje. Ako roditelj to ne uvidi i ne pronađe zadovoljavajuće postupke da svakom djetetu zadovolji tu potrebu, može se razviti snažno suparništvo među braćom ili sestrama.
  1. Pozicija u obitelji – budući da su prvorođenci stasali kad se rodi mlađe dijete, oni često pomažu roditeljima oko brige za mlađe dijete. Na taj način starije dijete postaje surogatni roditelj. Posljedično, prvorođenci su skloniji poistovjećivati se s roditeljima, poštivati autoritet, ali se i ponašati šefovski prema mlađem bratu ili sestri. Budući da je starije dijete već zauzelo neke pozicije u obitelji, poput "činim kako roditelji žele", mlađe dijete mora pronaći svoje mjesto u obitelji. To ih može navesti na to da zauzmu manje konvencionalne i konformističke pozicije, poput "rođen sam za pobunu".
  1. Deidentifikacija – braće i sestre nastoje povećati razlike između sebe na većini karakteristika osobnosti i socijalnim stajalištima kako bi im roditelji posvećivali pažnju. Štoviše, braća i sestre koji žive zajedno jednako se razlikuju u karakteristikama osobnosti kao i ona djeca koja nisu živjela u istim obiteljima. Razvijajući različite osobine, braća i sestre pružaju neizravnu poruku roditeljima da je svaki od njih koristan za određene stvari i da se u svakog od njih treba podjednako ulagati pažnje.

Tekst: Tatjana Radulović, dipl. psiholog, www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock