"MALO DIJETE, MALA BRIGA" ILI "BEBA MANIPULIRA TOBOM": Psihologinja razbija najčešće mitove o roditeljstvu

Osim što su takvi “savjetnici” puno toga pozaboravljali, ničija iskustva, naravno, ne mogu biti univerzalna. Neki od savjeta toliko se, pak, ponavljaju da kao da su uklesani u kamen, a njihova besmislenost najčešće je razmjerna njihovoj raširenosti. Izabrali smo njih nekoliko koje je prokomentirala dipl. psihologinja i praktičar terapije igrom Sanja Ivanušević Grgas.

Sanja: Ideja da će proći neka faza u kojoj nam je teško i nad kojoj zapravo nemamo puno kontrole zaista ponekad može biti olakšavajuća i smanjiti razinu dramatičnosti. Osobito u dječjem razvoju, koji se u pravilu događa skokovito, dakle u fazama koje se izmjenjuju i zaista – polaze. Ono što utječe na mogućnost primanja poruke jest način na koji je šaljemo. Ako govorimo s visoka i ne uvažavajući koliko je situacija teška te koliko se osoba može osjećati izmučeno i bespomoćno, tada nas ona zasigurno ne može čuti.

Uživajte u svakom trenutku

Sanja: Ideja da smo u svakom trenu sretni i optimalni ne samo da je nemoguća već stvara i niz drugih problema, osobito osjećaj krivnje i osjećaj da nismo dobar roditelj jer, eto, postoje trenuci koji nisu posuti samo laticama, kao i kraći ili dulji periodi koji su zahtjevni i teški. Osjećaji krivnje i neadekvatnosti javljaju se iz nekoliko netočnih pretpostavki:

1. Nisam dovoljno dobar roditelj ako postoje trenuci koji su mi grozni. Da jesam, mogao bih u svima uživati.
2. Nisam dovoljno sposoban roditelj jer da sam kompetentniji i da se bolje mogu povezati s djetetom i zadovoljiti njegove potrebe, da više znam ili mogu, tada bih uspio riješiti sve njegove probleme i ne bi bilo teško.
3. Neugodni osjećaji, poput frustracije, iritacije, ljutnje, bespomoćnosti štetni su i treba ih što prije maknuti i ne dopustiti im da se jave.

Naravno da postoje teški trenuci u kojima bi zapravo bilo neobično da u njima uživamo i da smo tada sretni. No ti osjećaji nimalo ne umanjuju ljubav prema djetetu ili kompetenciju roditelja. Dakle, moguće je i zdravo ne voljeti određene faze i istodobno biti dobar roditelj. Također, i neugodni osjećaji nužni su i potrebni u životu i ne možemo ih ukinuti, jer nam svi nose važnu poruku. Što više razumijemo vlastite neugodne osjećaje, ako ih ne potiskujemo i zabranjujemo, to smo emocionalno zdraviji.

Ne navikavajte bebu na ruke, razmazit ćete je

Sanja: Ovaj mit vrlo je opasan, prema onome što danas znamo o tome kako se mala djeca razvijaju i sazrijevaju. Naime, u trenutku rođenja bebe su još jako nezrele i zapravo jedine funkcije koje donekle samostalno mogu obavljati jesu disanje i probava. Što se tiče ostalih fizioloških i emocionalnih funkcija – potpuno su nezrele. Dakle, kada je beba u fizičkom kontaktu sa stabilnom odraslom osobom, njezini otkucaji srca, disanje, temperatura i druge funkcije postaju stabilniji. Također, fizički i emocionalni kontakt i umirivanje doslovce oblikuju i grade dječji mozak, a u emocionalnom smislu bebe bez fizičkog i socijalnog kontakta ne mogu preživjeti. Dakle, odrasla im osoba služi kao vanjski regulator kako bi se umirile te im pomaže razviti tjelesne i emocionalne funkcije. S vremenom, kako beba sazrijeva, sve se bolje snalazi i sama. Sva istraživanja pokazuju da djeca kasnije manje plaču i lakše ih je regulirati ako se u ranom razdoblju dosljednije reagira na njihov plač fizičkim i emocionalnim umirivanjem i kontaktom.

Bebe manipuliraju roditeljima

Sanja: Male su bebe u trenutku rođenja neurološki nezrele i još će dugo sazrijevati. Za zdrav razvoj i sazrijevanje potrebni su biološko sazrijevanje i vanjska podrška, koja se sastoji od dosljednog zadovoljavanja bebinih potreba. Zbog razvoja neuroznanosti sada zaista možemo vidjeti kako izgleda bebin mozak, tako da znamo da su dijelovi mozga odgovorni za manipulaciju, jednu poprilično zahtjevnu strategiju, kod beba potpuno nerazvijeni. Dakle, mala beba nije fizički sposobna smisliti manipulaciju sve i da hoće jer joj za to potrebni dijelovi mozga naprosto nisu razvijeni. Kada mala beba plače, plače uvijek s dobrim razlogom i zato što je to njezin glavni način komunikacije. Ipak, s vremenom djeca uče, pa na nesvjesnoj razini neka djeca nauče da će istinsku pažnju i kontakt dobiti tek kada učine nešto što nama smeta. No tu nije problem u njima, već u nama.

Malo dijete, mala briga; veliko dijete, velika briga

Sanja: Svaka razvojna faza donosi svoje izazove, a koliko će oni biti zahtjevni ovisi o samom djetetu, ali i o nama – o tome što je nama osobno zahtjevnije, o našim očekivanjima, o izazovima koje imamo u drugim segmentima života te o podršci koju dobivamo. Tako će neki razmjerno lako podnijeti nespavanje jer se i inače lakše nose s time ili im je potrebno manje sna, a teže će podnijeti fazu djetetova kontriranja ili osamostaljivanja. S nekom je djecom lakše, s nekom djecom teže, no imajte na umu dvije stvari: nemoguće je predvidjeti ili kontrolirati kako će se stvari odvijati i očekivanja su važna – ako očekujete da će biti teško, onda ste skloniji vidjeti samo teške stvari ili ih tumačiti na taj način, a realno su jednake šanse za obje opcije. Da, sa svakim djetetom ima težih trenutaka, no budite otvoreni za različite opcije.

Pa i nas su..., pa smo ispali OK

Sanja: Roditeljstvo zaista jest fini balans između instinkata, trendova i novih znanja. Važno je biti promišljen i kritički promatrati što nam se nudi – bilo da je riječ o novim teorijama ili naslijeđu naših roditelja. Zaista možemo ostati zbunjeni idejama i napucima vezanima za odgoj jer otprilike svaka tri mjeseca izađe novi priručnik ili se pojavi novi “stručnjak” koji bazično nema veze s razvojem djece niti u praksi radi s djecom i obiteljima. Jednako kao što auto ne biste odvezli frizeru na popravak, budite kritični prema tome od koga ste spremni prihvatiti savjet vezan uz razvoj i odgoj djece – neka to zaista bude stručnjak iz područja dječjeg razvoja koji ono što vam savjetuje ima prilike s djecom provjeriti i u praksi. Također, ponekad neke stare metode djeluju blisko i zavodljivo, lako i efikasno – no samo naizgled i u tom trenutku. Danas, zahvaljujući neuroznanosti, možemo vidjeti što doista pomaže i podržava zdrav razvoj djece. U raznim segmentima života ravnoteža je dobra i zdrava stvar, pa povremeno konzumiranje brze hrane neće učiniti nikakvu štetu, no sada pouzdano znamo da fizičko kažnjavanje djece negativno utječe na formiranje i razvoj dječjeg mozga. Također znamo da velika popustljivost u odgoju te odsutnost granica i strukture stvaraju nesamostalnu, nereguliranu i nezrelu djecu.

Zaboravite na seks, izlaske, koncerte

Sanja: Aktivnosti koje vam pomažu da se opustite i budete zadovoljniji veoma su važne. Jednako kao što ne možete naliti vodu iz vrča koji je prazan, najbolja ste podrška svom djetetu onda kada se i vi emocionalno napunite. Dakle, aktivnosti u kojima smo ranije uživali, koje su nas zabavljale ili opuštale, u početku roditeljstva nema zbog organizacijskih razloga ili zbog osjećaja krivnje, no organizacija života koja omogućuje obnavljanje tih aktivnosti vrijedna je truda ako osjećamo da su nam potrebne. Zabava, opuštanje i vrijeme posvećeno sebi nužni su za naše psihičko i emocionalno zdravlje te za povezivanje s partnerom. Naime, prva je godina vrlo zahtjevna za partnerski odnos i prema istraživanjima tada pada razina zadovoljstva u partnerskom odnosu. Tim je više potrebno obnoviti aktivnosti u kojima ste uživali i koje su vas prije povezivale.

Spavajte uvijek kad spava i beba

Sanja: Nema univerzalnog odgovora. No imajte na umu da beba treba što je moguće stabilnijeg roditelja, pa se u odabiru prioriteta u toj dilemi vodite time. Ako ste razdražljivi i umorni, manje ćete biti od pomoći svojoj bebi, stoga u dilemi između pospremanja i nekog oblika fizičkog ili psihičkog odmora odaberite ono što će vas učiniti mirnijima i stabilnijima.

Izvor: Storykids