Kako Japanci odgajaju svoju djecu?

Bebe se nose isključivo u maramama ili nosiljkama. Međutim, fizički kontakt nije važan samo za bebe, već i za djecu. I dok zapadnjaci nastoje dijete što prije premjestiti u njegovu sobu ili krevet, u japanskom odgoju zajedničko kupanje ili spavanje u istom krevetu je pravilo.

Jedno istraživanje je pokazalo da mame u Japanu provedu svega oko 2 sata tjedno odvojene od svojih mališana, za razliku od recimo Amerike gdje se to penje na čak 24 sata. Ono što uvijek naglašavam, je da su prve tri godine najvažnije i da se roditelji trebaju posvetiti što je više moguće djeci, jer će kasnije u životu itekako osjetiti blagodati toga. Dijete će bolje surađivati, što ujedno znači i lakše održavanje granica u odgoju, te puno manje ispada bijesa i nepoželjnog ponašanja. Naravno, da i roditelji trebaju svoje slobodno vrijeme i malo odmoriti od svakodnevnih obiteljskih obaveza. To tate još i znaju, ali mame ga obično provode glačajući, preslagujući ormare ili čisteći, umjesto da ga kvalitetno potroše na sebe. Piće s prijateljicom ili masaža može itekako popraviti raspoloženje i napuniti baterije za roditeljske zavrzlame poput rješavanja izbirljivosti u jelu ili smirivanja ispada bijesa.

Shutterstock Jedno istraživanje je pokazalo da mame u Japanu provedu svega oko 2 sata tjedno odvojene od svojih mališana

KAKO RJEŠAVAJU ISPADE BIJESA?

Ono po čemu su japanske mame još poznate je da su toliko povezane sa svojim djetetom da mogu unaprijed predvidjeti i zadovoljiti njegove potrebe, što pridonosi prevenciji ispada bijesa i nezadovoljstva kod djece. Recimo, dolaze gosti s djecom i ona spremi omiljene igračke svog djeteta kako ne bi došlo do svađe, jer zna da ih njeno dijete ne želi dijeliti. Naravno, da se djeca moraju naučiti dijeliti i međusobno se dogovarati, ali ne baš s onim što im je posebno drago. Iako mislim da s vremenom svi roditelji razviju radar za izbjegavanje dječje ljutnje.

OSJEĆAJ SIGURNOSTI

U japanskom odgoju, djeca se doživljavaju kao novi članovi koji tek trebaju biti uključeni u svoju obitelji i upoznati novu okolinu, te su u početku potpuno ovisna o majci.Iako može djelovati da će navedeni odgojni postupci dovesti do stvaranja malog razmaženka, to zapravo nije slučaj. Kao rezultat takvog odnošenja prema djeci razvija se zdrav odnos s roditeljima pun povjerenja i sigurnosti. Dijete zna da je mama uvijek tu i da će mu osigurati sve što mu treba. Na to prije svega mislim na ono potrebno za preživljavanje i nesmetan razvoj. Naravno da je i tata tu bitan. To je ujedno i jedan od razloga zašto njihove bebe vrlo malo plaču, a djeca gotovo da nikada ne cvile i gnjave. Oni s vremenom shvate da će njihove potrebe uvijek biti zadovoljene.