Odgoj na japanski način

17.08.2016. / 11:21

U Japanu žene, nakon što rode, ostaju minimalno dvije godine s djetetom. To se smatra minimumom koje je djetetu potrebno da bi se adekvatno psihički i fizički razvilo. Po čemu se još razlikuje japanski način brige za djecu od "zapadnog"?

Za razliku od zapadnog svijeta, gdje je zapravo tek nedavno shvaćeno koliko je fizički kontakt važan za bebin razvoj, u Japanu to znaju već stoljećima. Upravo zbog toga nećete vidjeti roditelje koji guraju kolica po gradu. Bebe se nose isključivo u maramama ili nosiljkama. Međutim, fizički kontakt nije važan samo za bebe, već i za djecu. I dok zapadnjaci nastoje dijete što prije premjestiti u njegovu sobu ili krevet, u japanskom odgoju zajedničko kupanje ili spavanje u istom krevetu je pravilo. U Japanu žene nakon što rode ostaju minimalno dvije godine s djetetom. To se smatra minimumom koje je djetetu potrebno da bi se adekvatno psihički i fizički razvilo. Jedno istraživanje je pokazalo da mame u Japanu provedu svega oko 2 sata tjedno odvojene od svojih mališana, za razliku od recimo Amerike gdje se to penje na čak 24 sata. Ono što uvijek naglašavam, je da su prve tri godine najvažnije i da se roditelji trebaju posvetiti što je više moguće djeci, jer će kasnije u životu itekako osjetiti blagodati toga. Dijete će bolje surađivati, što ujedno znači i lakše održavanje granica u odgoju, te puno manje ispada bijesa i nepoželjnog ponašanja. Naravno, da i roditelji trebaju svoje slobodno vrijeme i malo odmoriti od svakodnevnih obiteljskih obaveza. To tate još i znaju, ali mame ga obično provode glačajući, preslagujući ormare ili čisteći, umjesto da ga kvalitetno potroše na sebe. Piće s prijateljicom ili masaža može itekako popraviti raspoloženje i napuniti baterije za roditeljske zavrzlame poput rješavanja izbirljivosti u jelu ili smirivanja ispada bijesa.

Kako preduhitriti dječji bijes?

Ono po čemu su japanske mame još poznate je da su toliko povezane sa svojim djetetom da mogu unaprijed predvidjeti i zadovoljiti njegove potrebe, što pridonosi prevenciji ispada bijesa i nezadovoljstva kod djece. Recimo, dolaze gosti s djecom i ona spremi omiljene igračke svog djeteta kako ne bi došlo do svađe, jer zna da ih njeno dijete ne želi dijeliti. Naravno, da se djeca moraju naučiti dijeliti i međusobno se dogovarati, ali ne baš s onim što im je posebno drago. Iako mislim da s vremenom svi roditelji razviju radar za izbjegavanje dječje ljutnje.

Osjećaj sigurnosti

U japanskom odgoju, djeca se doživljavaju kao novi članovi koji tek trebaju biti uključeni u svoju obitelji i upoznati novu okolinu, te su u početku potpuno ovisna o majci. Iako može djelovati da će navedeni odgojni postupci dovesti do stvaranja malog razmaženka, to zapravo nije slučaj. Kao rezultat takvog odnošenja prema djeci razvija se zdrav odnos s roditeljima pun povjerenja i sigurnosti. Dijete zna da je mama uvijek tu i da će mu osigurati sve što mu treba. Na to prije svega mislim na ono potrebno za preživljavanje i nesmetan razvoj. Naravno da je i tata tu bitan. To je ujedno i jedan od razloga zašto njihove bebe vrlo malo plaču, a djeca gotovo da nikada ne cvile i gnjave. Oni s vremenom shvate da će njihove potrebe uvijek biti zadovoljene.

Nažalost, danas živimo u svijetu u kojem si sve manje obitelji može priuštiti da mame ostaju nekoliko godina kod kuće. Baš zato je bitno da ono vrijeme koje se provodi s djecom bude kvalitetno, s punim srcem.

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica i voditeljica programa The Happiest Baby u Hrvatskoj

http://najsretnijabeba.webs.com/

Foto: Profimedia

Tagovi