Kad je dobila svoje prvo dijete, psihoterapeutkinja Vered Benhorin osjećala se kao stalni zabavljač svog djeteta. Cijeli se dan trudila smišljati nove aktivnosti za bebu, a onda bi žudjela za nekoliko trenutaka mira. U radu s roditeljima, primijetila je da mnogi imaju dva modela djelovanja, jedan u kojem su potpuno angažirani s djetetom i drugi u kojem se potpuno isključe i puste dijete da se igra samo. Za Today’s Parent pričala je o trećem modelu kojeg često zanemarujemo.
Tri modela djelovanja
Vered ističe da je sa svojom djecom otkrila i treći model funkcioniranja koji ima velike benefite i za bebu i za roditelja. Kad ga je počela primjenjivati, osjećala se povezanije sa svojom bebom, a pronašla je i način za opuštanje. Nazvala ga je istraživački model.
Roditelji često misle kako trebaju konstantno biti učitelji svojim bebama, no bebe su kao mali znanstvenici, neprestano istražuju svoje okruženje, biraju igračku na koju će se fokusirati, istražuju težinu i teksturu, stavljaju je usta za još bolji dojam i intuitivno znaju što treba raditi. Mi im služimo samo kao asistenti u tom istraživanju.
Što se manje miješamo u bebin prirodni proces istraživanja i učenja, to više možemo promatrati kako oni to rade. U istraživačkom modelu, roditelji ne vode svoje bebe u igri, ali se ne isključuju u potpunosti. Nalaze se u nekom stanju između ta dva. Cilj je takve igre istražiti svijet kroz bebine oči, biti potpuno prisutan, ali ne i aktivan sudionik.
Što trebate napraviti?
Odmaknite mobitel i sve druge moguće distrakcije na nekoliko minuta. Ako želite, pustite opuštajuću glazbu koja će vam pomoći da isključite navalu misli i prepustite se. Lezite uz vašu bebu i stavite glavu pored bebine. Ponudite im igračku, ali bez animiranja, samo držite dok je beba ne odluči uzeti.
Sad obratite pozornost na bebino ponašanje. U što gleda, koji su joj dijelovi igračke zanimljivi, je li neki poseban dio stavila u usta, istražuje li oblike i boje i bježi li joj pogled na nešto drugo?
Ova jednostavna aktivnost od nekoliko minuta može osnažiti vašu vezu s bebom i pomoći vam da svijet gledate njenim očima. Istovremeno, daje vam mogućnost za pauzu, koja ne nužno ne znači potpuno isključivanje i odvajanje.