Gotovo da niti jedna ljetna sezona ne prođe bez šokantnih vijesti o uhvaćenim predatorima koji na Jadranskoj obali snimaju ili seksualno uznemiravaju djecu. Čak su dva pedofila uhićena ovaj tjedan u našim ljetovalištima. Prvi, 31-godišnji slovenski državljanin je osuđivani pedofil, koji je, kako piše Dubrovački vijesnik, sedmogodišnju curicu iz Poljske slijedio u WC kampa u Orebiću na Pelješcu. Tamo je pred njom počeo masturbirati što je vidjela majka djevojčice i prijavila ga. Prema hrvatskim zakonima, za ovakvo kazneno djelo predviđene su do tri godine zatvora.
Drugi šokantni slučaj dogodio se u Rovinju gdje je policija prijavila 54-godišnjeg njemačkog državljanina zbog sumnje da je počinio kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju. Kako su izvijestili, Nijemca sumnjiče da je 1. srpnja oko 17 sati na bazenu u jednom turističkom naselju u Rovinju, ručnim satom s integriranom mikrokamerom snimao nagu djecu. Nasreću, zaštitar je uočio muškarca te ga zadržao do dolaska policijskih službenika, koji su uhitili pedofila. U okviru kriminalističkog istraživanja, na temelju sudskog naloga, policija je obavila pretrage te je osumnjičenom oduzela prijenosno računalo, mobitel i dva ručna sata, a prilikom pretraga pronašli su fotografije i videosnimke inkriminirajućeg sadržaja.
Prema podacima Vijeća Europe 1 od 5 djece će do 18 godine života preživjeti neki oblik seksualnog nasilja. Podaci istraživanja Ženske sobe na uzorku od 2610 učenica i učenika od 5. do 8. razreda osnovnih škola, provedenog prilikom testiranje SNEP 2 – Junior programa, pokazuju da je 1 od 4 djeteta preživjelo neki oblik seksualnog nasilja.
Djeca su svakodnevno izložena seksualnom nasilju. Istovremeno, nemaju dostatne informacije niti znanja o tome što je sve seksualno nasilje, koji su mu oblici, kome se mogu obratiti za pomoć i podršku. Postojeći mitovi i predrasude dodatno utječu na njihovo okrivljavanje žrtava seksualnog nasilja, nalaženje opravdanja za počinitelje i nisku razinu empatije za žrtve.
Djelatnice i djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova bez dodatnih edukacija, jasnih hodograma i bez podrške teško mogu ispuniti potrebe za provođenjem programa prevencije seksualnog nasilja i zaštitom djece od seksualnog nasilja. Dugoročne posljedice seksualnog nasilja ozbiljno ugrožavaju fizičko i mentalno zdravlje žrtava te, posljedično, kvalitetu njihova života. Posljedice za društvo, koje još uvijek reaktivno djeluje na ovaj problem, također su velike.
PREVENCIJA SEKSUALNOG NASILJA
1. Prevencijska znanost postavlja jasne smjernice za djelovanje: ukoliko se želi prevenirati seksualno nasilje potrebno je djelovati utemeljeno na znanstvenim istraživanjima, identificirati rizične čimbenike koje je moguće mijenjati i razviti intervencije utemeljene na dokazima učinkovitosti. Stoga je ključno uložiti dodatne napore u unaprjeđenje sustava praćenja seksualnog nasilja, razumijevanje rizičnih i zaštitnih čimbenika za počinjenje i viktimizaciju seksualnog zlostavljanja, razvijati i implementirati politike, programe i prakse utemeljene na dokazima učinkovitosti te promovirati širenje znanstveno-utemeljene prakse.
2. Ključno je osigurati dostupnost potvrđeno djelotvornih programa prevencije seksualnog nasilja za svu djecu, pod jednakim uvjetima.
3. Programi prevencije seksualnog nasilja nad i među djecom i mladima „Seksualno nasilje - edukacijski i preventivni program“; SNEP 1 (srednje škole) i SNEP 2 - Junior (viši razredi osnovnih škola)“ pokazuju svoju učinkovitost u praksi, kroz uključivanje i edukaciju nastavnika i nastavnica, stručnih suradnika i suradnica, roditelja i učenica i učenika. Model dobre prakse prevencije seksualnog nasilja nad djecom za Hrvatsku postoji. Stoga je nužno da se SNEP 1 i SNEP 2 – Junior implementiraju kao obavezni programi prevencije u sve osnovne i srednje škole, kako bismo zaštitili djecu, na čemu je važna zajednička spremnost i suradnja svih ključnih aktera.
4. Važan je sistemski i sveobuhvatni pristup prevenciji rodno uvjetovanog nasilja, te uspostavljanje pozitivnog i sigurnog školskog okruženja i kulture koja poštuje i promovira rodnu ravnopravnost i ima nultu razinu tolerancije prema rodno uvjetovanom nasilju. Programi prevencije trebaju se uspostaviti u okviru formalnog i neformalnog obrazovanja, nastavnicama i nastavnicima je nužno osigurati odgovarajuće osposobljavanje, a djeci i mladima rodno i dobno osjetljive mehanizme zaštite i potpore te kampanje podizanja svijesti.
5. U odgojno-obrazovnim ustanovama zaposlene djelatnice i djelatnici imaju zajednički cilj i obvezu doprinositi dobrobiti djece/učenica i učenika, što podrazumijeva ujednačen sustav vrijednosti na razini odgojno-obrazovnih ustanova, ujednačen sustav kompetencija odgojno-obrazovnih djelatnica i djelatnika za provedbu školskih preventivnih programa i dostupne alate za njihovu provedbu. Zato od svih studijskih programa koji pripremaju profesionalke i profesionalce za rad u odgojno-obrazovnom sustavu očekujemo više usmjerenosti razvoju kompetencija za provedbu školskih preventivnih programa te širenje prilika za cjeloživotno učenje u tom području. To podrazumijeva izmjenu propisa koji uokviruju visokoškolsko obrazovanje i strateško planiranje unaprjeđivanja kapaciteta obrazovnog sustava za uključivo i pravično obrazovanje, što adresira i prevenciju seksualnog zlostavljanja djece.
ZAŠTITA DJECE ŽRTAVA SEKSUALNOG NASILJA
1. Pravovremeno reagiranje i sprječavanje seksualnog nasilja nad djecom zadatak je svih nas. Ključno je da sve nadležne institucije u radu sa djecom žrtvama postupaju žurno i obazrivo, s ciljem pronalaska i sankcioniranja počinitelja te zaštitom same žrtve.
2. Nužno je osigurati odgovarajući, lako dostupan, visoko specijaliziran sustav potpore za svu djecu žrtve seksualnog nasilja.
3. Potrebno je propisati obveznu i kontinuiranu edukaciju o zaštiti djece i usavršavanje pravosudnih dužnosnica i dužnosnika kao uvjet za obavljanje pravosudne dužnosti.
4. Nužno je osigurati odgovarajući zakonodavni okvir za zaštitu djece od svih oblika seksualnog nasilja. To uključuje donošenje posebnog propisa o zaštiti djece od nasilja i odgovarajuću regulaciju nemogućnosti dolaska u kontakt osoba za koje postoji sumnja da su počinitelji seksualnog nasilja sa djecom. Također, važno je osigurati normativni okvir rad udruga, obrta i trgovačkih društava koji organiziraju aktivnosti s djecom (radionice, tečajevi, poduke, kampove i sl.) kako bi se onemogućilo da osobe koje su počinile spolne delikte dolaze tim putem u kontakt s djecom. Jedan od nužnih koraka je osigurati trajno čuvanje i dostupnost podataka o počiniteljima spolnih delikata nad djecom.
5.Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja prvi je nacionalni dokument Republike Hrvatske u ovom području, kojem je svrha jačanje preventivnog djelovanja u cilju suzbijanja seksualnog nasilja, postizanja usklađene društvene reakcije na seksualno nasilje, osiguravanja učinkovitog postupanja u cilju zaštite žrtava te promicanje njihovih prava. Stoga je važno uložiti sve potrebne napore za njegovu implementaciju u praksu.
6. Svi navedeni prijedlozi, kao i implementacija mjera iz Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanjasu sveobuhvatni, ne mogu ovisiti o samo jednom sustavu. Za njihovu provedbu potrebna je sinergija, snažna međusektorska suradnja i zajednički rad u cilju suzbijanja seksualnog nasilja i osiguravanje pružanja pravovremene i odgovarajuće pomoći žrtvama seksualnog nasilja.