Kako osoba vidi sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti naziva se slika o sebi. Na nju mogu utjecati različiti faktori, među kojima su očekivanja i poruke koje dobiva od obitelji, prijatelja i društva. Slika o sebi se razvija kroz naše odrastanje, a na značajnim odraslima u djetetovu životu odgovornost je potaknuti pozitivan razvoj slike o sebi. To kako dijete vidi sebe, utječe na njegovo ponašanje, određuje njegove osjećaje i misli o samome sebi, ali i uvjerenje u vlastite sposobnosti.
Često se koristi s pojmovima samopouzdanje i samopoštovanje, koje je potrebno razlikovati.
Samopoštovanje je način na koji osoba procjenjuje sebe, naš subjektivni doživljaj vlastite vrijednosti, a utječe na to kako se ponašamo u različitim situacijama. Takav doživljaj je temeljen na vlastitim procjenama, kao i ponašanjem okoline prema nama. Samopoštovanje se odnosi se na to koliko osoba poštuje samu sebe. (Koliko poštujem sebe kao osobu?)
Samopouzdanje, s druge strane, osjećaj je ili vjerovanje u vlastite sposobnosti te naš dojam koliko uspješno možemo izvršiti zahtjeve iz okoline. (Što mislim koliko nešto mogu uspješno ostvariti?)
Samopoštovanje i samopouzdanje razvija se od najranije dobi djeteta te na njih utječe okolina, vršnjaci, važne osobe u životu, prvenstveno roditelji. Usprkos velikom utjecaju medija i vršnjaka, roditelji su ti koji najviše utječu na razvoj samopoštovanja i samopouzdanja kod djece.
Zašto je važno poticati razvoj pozitivne slike o sebi kod djece?
Djeca koja imaju pozitivnu sliku o sebi imaju manju vjerojatnost za razvijanje internaliziranih i eksternaliziranih simptoma ili problema poput anksioznosti, depresivnosti, poremećaja hranjenja, agresivnog ponašanja ili čak delinkventnog ponašanja. Također, djeca i mladi koji imaju pozitivniju sliku o sebi postižu bolji školski uspjeh, jednostavnije sklapaju i održavaju odnose i prijateljstva i asertivniji su.
Evo kako roditelji mogu potaknuti samopoštovanje i samopouzdanje kod djeteta.
1. Pohvalite djecu za njihov trud
Pohvale koje dijete prima od značajnih ljudi u svom životu, posebice roditelja imaju veliku ulogu. Poželjno je pohvaliti određeno i specifično ponašanje djeteta, umjesto da se kaže općenito 'Bravo!'. Primjerice, djetetu koje je samostalno pospremilo svoje igračke može se reći: 'Baš mi se sviđa kako si sve igračke lijepo pospremila i poslagala'. Također, pohvale bi trebale biti realne i iskrene, a potrebno je izbjegavati rečenice poput 'Ti si najbolji nogometaš na svijetu!'.
2. Dopustite djetetu da griješi i osjeti neuspjeh
Kada dijete pogriješi, roditelji često prvo izgovaraju brojne kritike na njegov račun. Kada se kritike upućuju, potrebno je biti oprezan i formulirati ih tako da se trebaju odnositi na ponašanje djeteta, a ne na njegove osobine i karakteristike. Umjesto da kažete djetetu kako je 'lijeno i glupo' jer je dobilo lošu ocjenu, možete mu reći kako mislite da bi idući put trebao izdvojiti malo više vremena za učenje te da vjerujete da će tako doći do boljeg rezultata. Tako iskustvo pogreške postaje odlična prilika za učenje, a dijete shvaća da je posve prirodno i očekivano da će tijekom odrastanja griješiti i da će kroz to iskustvo naučiti.
3. Podržite dijete u samostalnom donošenju odluka
Dijete se osjeća osnaženo kada može donositi odluke koje su primjerene dobi. Kod predškolske djece može se koristiti mogućnost odabira između dva ili više izbora. Tako kod odabira odjeće za vrtić dijete može birati koju boju majice će taj dan obući.
4. Dajte djetetu zadatke koje je kompetentno izvršiti
Djeci su potrebne prilike kako bi pokazala i iskušala svoje sposobnosti. Putem takvih prilika dijete postaje samopouzdano. Davanjem primjerenih zadataka djetetu (dovoljno jednostavnih da ih poželi učiniti i može obaviti te dovoljno izazovnih da mu budu interesantni), ono će razvijati osjećaj kompetentnosti i osjećat će da je njegov doprinos bio koristan. Primjerice, djeca vam mogu pomagati u kuhanju ili zalijevanju cvijeća.
5. Ne bojte se očekivati od svog djeteta ali pazite koliko i što
Ako od djeteta imate vrlo niska ili nedefinirana očekivanja, dijete može dobiti poruku da nije sposobno samostalno ostvarivati određene ciljeve. Djeci od vrlo rane dobi možete reći koja su vaša očekivanja od njega u konkretnoj situaciji. Primjerice, četverogodišnjaku možete reći: 'Sada ćemo ići na bratovu priredbu, važno je da se u kazalištu ponašaš pristojno, da budeš tih i miran…'
6. Uspoređujte dijete samo s njim samim
Kada se ljudi počnu uspoređivati s drugima, to nam najčešće pobudi neugodne emocije. (Vidi kako njemu dobro ide matematika.) Važno je naučiti da se više uspoređujemo sa samim sobom. U svakoj situaciji pokušajte uvažiti svoje dijete kao jedinstvenu osobu, sa svojim životna iskustvima i mogućnostima.
7. Pružite djetetu bezuvjetnu ljubav i podršku
Važno je da dijete od roditelja dobiva poruku da je cijenjeno, poštovano i voljeno, neovisno o bilo čemu. Potrebno je naglašavati da je važno vjerovati kako je dijete vrijedno, kao i da posjeduje u sebi nešto čime će pridonijeti društvu i svijetu, neovisno o tome koliko je puta pogriješilo u prošlosti.
8. Budite pozitivan model samopoštovanja i samopouzdanja
Djeca uče opažanjem te ste im vi model koji oponašaju. Kako govorite o sebi, svojim djelima i uspjesima, utječete na to što vaše dijete misli o sebi i vama. Primjerice, umjesto da kažete: 'Kako sam nesposoban, ne mogu ništa dobro napraviti', recite samom sebi i pred djetetom: 'Danas nije bio moj dan, no sutra ću se ponovni potruditi i vjerujem da ću uspjeti riješiti problem'. Dijete tako učite suosjećanju prema sebi i pozitivnom govoru o sebi i drugima.
Vedrana Puhar Kučinar
prof. socijalne pedagogije
Hrabri telefon