U nekim su odnosima uloga roditelja i djeteta obrnute i ta se situacija naziva parentifikacijom. U tom odnosu dijete je prisiljeno biti emocionalni ili praktični skrbnik vlastitom roditelju, piše portal Scary Mommy.
Načini parentificiranja djeteta
Bilo da je riječ o namjernoj ili nenamjernoj parentifikaciji, ona se često smatra emocionalnim zlostavljanjem budući da roditelji prebacuje svoje odgovornosti na dijete. Najčešće je to najstarije ili žensko dijete.
Parentifikacija značajno utječe na djetetov razvoj budući da se ono mora nositi s odraslim situacijama, a nema nikakvog iskustva, znanja i emocionalnog kapaciteta da se nosi s tom ulogom.
Različiti su načini na koje dijete može biti u ulozi roditelja vlastitom roditelju. Neki od njih su briga o bolesnom djetetu, uloga stalnog prevoditelja ako je roditelj gluh, nagluh ili govori drugim jezikom, zatim briga o braći i sestrama zato što roditelj nije sposoban ili nije prisutan, plaćanje računa ili potpuno samostalno obavljanje kućanskih poslova.
Veći rizik za razvoj depresije
Istraživanja pokazuju da roditeljeva emocionalna nedostupnost ometa djetetov razvoj i osjećaj sigurnosti, što često završava tako da dijete kasnije i samo ulazi u ovisničke odnose.
Djeca koja su živjela u ovakvim odnosima češće obolijevaju od depresije i anksioznosti, a sklonija su i agresivnom ponašanju i razvoju ovisnosti. Često, kad postanu roditelji, nastavljaju ovu praksu sa svojom djecom, pogotovo ako ih je parentificirala majka.
Parentificirana djeca mogu imati teškoće u samostalnom igranju te često imaju potrebu imati stvari pod kontrolom. Pokazuju veliki otpor prema odgovornostima koje im se stalno nameću. Kad odrastu ponekad mogu osjećati krivnju što više nemaju tolike odgovornosti kao kad su bili djeca.