Prva godina djetetova života uglavnom prođe u interakciji s roditeljem - pjevanje, čitanje, crtanje i puno sjedenja na podu. No s vremenom vaš će se mališan početi na nekoliko minuta zabavljati sam, a vi ćete moći obavljati neke sitne zadatke po kući, u miru.

Vanesa je mama dvoje djece, a mlađi sin Juraj navršio je 19 mjeseci. Ona za njega kaže: "Njega veseli i kad se zabavlja istim aktivnostima, sjedila ja pokraj njega ili ne, što uključuje igru kockicama ili ‘pomaganje’ u kuhinji. Kad kuham, jednostavno mu dopustim da vadi i ‘preslaguje’ ladicu sa plastičnim zdjelama I on uživ au tome."

Zašto samostalna igra? Iako je igra s djetetom važna, jer odmalena gradite emotivnu povezanost, vrlo je važno da dijete ima vrijeme u kojem se igra a da roditelj niti itko drugi nije uključen.

Igra je važan element u dječjem razvoju, i to na svim područjima – motoričkom, kognitivnom, socijalnom, emotivnom i duhovnom, a kod samostalne igre posebnoi im se razvija znatiželja, samostalnost, preuzimanje inicijative u rješavanju problema

Razvijanje samostalne igre vještina je koju djeca razvijaju u vrlo ranoj dobi. Djeca već od 14 mjeseci u stanju su samostalno ‘crtati’, graditi kockicama, slagati i sl. a da u tome ne sudjeluje starija osoba, i što su stariji, vrijeme koje vole provoditi sama u igri sve je duže. Čak i bebe se zabavljaju same, ispuštaju razne zvukove, igraju se svojim prstićima, promatraju sebe i druge i to ima obilježja igre.

U dobi od 18 mjeseci prosječno vrijeme samostalne igre je oko 15 minuta. No govorimo o prosjeku  jer vrsta angažiranosti i fokusiranost na samostalnu aktivnost ovisi o djetetu i njegovoj osobnosti.Kako ih potaknuti?

igra posudicama
Prema ponašanju svoga djeteta moći ćete zaključiti kada je spremno za samostalnu igru. Dok ga promatrate, primijetit ćete da se i u vašem društvu zainteresira za neke predmete ili aktivnosti i zaigra se. Uhvatite ga u tome trenutku i samo se odmaknite, dopustite da se dijete samo zabavlja. Vaše pomicanje može biti toliko neznatno kao što je s jedne strane kreveta na drugu stranu, samo toliko da djetetu ostavite slobodan prostor za igru.

Kod starije djece, napustite prostoriju, ali im to najavite: "Idem nakratko do kuhinje pa se vraćam", prepuštajući ih igri.

Kod biranja aktivnosti za samostalnu igru, obratite pozornost na stvari koje vesele dijete i koje su mu zanimljive – papir i bojice, slikovnice, kockice, prazne plastične kutije…

Malenome Juraju mama Vanesa ostavi kartonsku kutiju s gumenim autićima i velikim kockama pa on najčešće samo vadi i stavlja igračke u kutiju ili ih na neki svoj način sortira po podu.

Aktivnost, dakle, ne mora biti komplicirana niti treba uključivati puno igračaka. Prilagodite potencijalnu igru dječjoj dobi i interesu.

Ako je vaše dijete aktivno i preferira igru na otvorenome, prepustite mu dio igrališta, a vi sjedite sa strane i ‘držite ga na oku’.

Tekst: S. M.

Foto: Shutterstock