Već su i roditelji rođeni devedesetih, imali sasvim drugačije djetinjstvo od današnje djece, a kako bi se djeca snašla u djetinjstvima sedamdesetih ili osamdesetih? Bi li mogli funkcionirati u svijetu prije digitalne revolucije, bez interneta i mobitela?
Pušilo se u bolnicama i učionicama
Zna li vaše dijete što je telefonska govornica, kazetofon ili gramofon? Dan Wuori s Instituta Hunt svoje je pratitelje na Twitteru zamolio da podijele što bi to iz njihovog djetinjstva zaprepastilo današnje mališane, prenosi Index.hr.
Većina je pratitelja podijelila kako se početkom osamdesetih moglo pušiti u autobusima, kinima, restoranima, školskim učionicama pa čak i bolnicama.
Neki su komentirali kako su mjere opreza za djecu bile puno slabije, a jedan je pratitelj objavio i fotografiju autosjedalice, koja bi se objesila na prednje sjedalo.
Dopisivalo se pismima
Djeca su prije morala koristiti javnu govornicu kako bi nazvala roditelje da ih pokupe s treninga, što bi današnjim generacijama, rođenim s mobitelima i pametnim satovima, bilo nezamislivo.
Umjesto bombonijera i cvijeća, majkama su se za Majčin dan poklanjale pepeljare koje su djeca izrađivala od gline, bile one pušačice ili ne.
Jedna je pratiteljica podijelila kako se dopisivala s djevojčicom iz druge zemlje te kako je njena pisma čuvala u kutiji za cipele. Uživo su se upoznale tek na fakultetu. Uz današnju tehnologiju, pisanje pisama je djeci gotovo nepoznat pojam.