Kim John Payne je pedagog i autor knjige “Jednostavno roditeljstvo” (Simplicity Parenting) u kojoj opisuje kako moderan način odgajanja dece dovodi do psihičkih problema od kojih je najrašireniji takozvani ADHD ili poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje.

Payne je na grupi djece s ovim poremećajem proveo eksperiment – pojednostavio im je život. Rezultati su premašili djelovanje klasične terapije lijekovima poput Ritalina. Čak 68 posto djece je izgubilo simptome, a primijećen je i za 37 posto bolji akademski uspjeh.

Do svog zaključka da djeca u zapadnom svijetu trpe posljedice pretrpavanja života raznim podražajima, Payne je došao zahvaljujući svom iskustvu u izbjegličkim kampovima u Jakarti u Indoneziji. Tamo je imao prilike vidjeti simptome posttraumatskog stresa kod djece – ona su bila nervozna, preosjetljiva na podražaje i zazirala su od svega novog i nepoznatog. Kada se kasnije vratio u Englesku i započeo s privatnom praksom, shvatio je da mnoga djeca koja mu dolaze – imaju iste simptome kao djeca iz ratnih zona!

Četiri “previše” protiv kojih se treba boriti

Zaključio je da, mada su u fizičkom smislu sigurna, ova djeca žive u “mentalnoj” ratnoj zoni u kojoj neprestano trpe napade roditeljskih strahova, želja i ambicija. U njihovim životima bilo je previše svega, što je prouzročilo “kumulativnu stresnu reakciju”, svojevrsni obrambeni mehanizam.

Suvremena djeca izložena su bujici informacija koje nisu u stanju obraditi i razumjeti. Rastu sve brže jer i naša očekivanja sve brže rastu.

Roditelji samo žele najbolje za svoje dijete. Upisuju ga na bezbroj aktivnosti – nogomet, satove glazbe, borilačke vještine, balet. Vrijeme im je isplanirano a kalendar pretrpan. Njihov životni prostor nakrcan je edukativnim knjigama, uređajima i igračkama. Prosječno dijete u zapadnim zemljama ima preko 150 igračaka i godišnje dobije oko 70 novih. Ono je zaslijepljeno tolikim šarenilom i preplavljeno mogućnostima izbora. Zbog toga je njegova igra površna i ono ne uspijeva utonuti u maštanje. U svojoj knjizi “Jednostavno roditeljstvo” Payne ohrabruje roditelje da smanje broj igračaka koje djeca imaju, kako bi se konačno mogla zaigrati.

Četiri “previše” protiv kojih se treba boriti su: previše stvari, previše izbora, previše podataka i previše brzine, objašnjava on.

Kada su djeca preplavljena, ona nemaju vremena razmišljati, istraživati i opustiti se. Postaju nesretna. Nemaju se kada “dosađivati” i srediti svoje misli i utiske.

Modernom društvu se dogodio učinak „kuhanja žabe“ – neprimjetno smo djeci oduzeli djetinjstvo i primorali njihove nezrele mozgove da se bore sa stalnim ubrzavanjem života.

Naučite reći NE

Razvojni psiholog David Elkind kaže da su djeca u zadnja dva desetljeća izgubila 12 sati slobodnog vremena tjedno. Čak i predškolci su s igre preusmjereni na učenje. U školama se odmori ukidaju i zamjenjuju učenjem. Organizirani sportovi postaju jedina tjelesna aktivnost, a pokazalo se da oni ubijaju kreativnost kod mladih, jer im uskraćuju slobodno vrijeme za njeno razvijanje.

Šta roditelji mogu učiniti da bi zaštitili djecu od novih “standarda” koje je suvremeno društvo propisalo?

Jednostavno, recite NE. Ako ne naučite reći NE, žrtvovat ćete svoje dijete na oltaru savremenog trenda pretrpavanja života stvarima, obvezama, potrebama, ambicijama.

NE, Petra ne može doći na rođendan ovog vikenda. NE, ne treba joj još jedan set popularnih igračaka. NE, neće moći ići na besplatnu kreativnu radionicu u srijedu. NE, ne može stići na trening u nedjelju.

Jedino tako ćete se izboriti za ono dragocjeno slobodno vrijeme bez nametnutih obveza i pružiti djetetu malo mira u ovom kaotičnom svijetu. Tako će djeca moći opustiti se i oporaviti od svih podražaja suvremenog svijeta koji se svakodnevno obrušavaju na njih. Tako će djetinjstvo moći služiti svojoj svrsi i omogućiti djetetu sigurno utočište za rast i razvoj.

Morate postati njihov filter. Cijeli život je pred njima i biti će vremena za sve, osim da opet budu djeca.

Izvor: Raise Good

Foto: Profimedia