Djeca zaposlenika najmoćnijih tehnoloških tvrtki školuju se bez ekrana

Umjesto toga, učitelji u Waldorf School of the Peninsula prednost daju iskustvenom pristupu učenju koji je u velikoj suprotnosti s trendom da se učionica ispuni najnovijim elektronskim uređajima.

Najbolji obrazovni sistemi, poput onih u istočnoj Aziji, bili su vrlo oprezni u vezi s upotrebom tehnologije u svojim učionicama, navodi se u izvještaju. Učenici koji koriste računala vrlo često, postižu lošije rezultate od onih koji ih upotrebljavaju umjereno.

Udruženje Walfdorskih škola Sjeverne Amerike, objašnjava da njihov pristup koristi „s vremenom testirane istine o tome kako djeca najbolje uče“. Učitelji potiču djecu da uče putem umjetničkog izražavanja i raznih aktivnosti poput slikanja i crtanja, umjesto da usvajaju informacije s računala. Taj kreativniji pristup edukaciji oživljava školske satove pa je puno djelotvorniji od pokazivanja učenicima niza slika na ekranu. „Lekcije vam prikazuju učitelji, a ne roboti, koji ne samo da brinu o djetetovoj edukaciji, nego i o njima kao pojedincima“, kažu iz Udruženja.

„Čega se sjećate iz učionice dok ste bili dijete? Čest odgovor je: razrednih izleta, eksperimenata u laboratoriju ili prelijepe priče. To su stvari koje ostaju s vama i 50 godina kasnije.“

Waldorfske učionice osmišljene su tako da se učenici osjećaju opušteno i ugodno, uz prirodne drvene stolove i biljke. Ideja je da se odstrane utjecaji računala i potakne snažniji angažman učitelja i učenika tijekom školskih satova.

Jedan od razloga zbog kojih roditelji koji rade u digitalnoj industriji za svoju djecu biraju školu s niskim ili nikakvim udjelom tehnologije je taj što takve škole djecu uče vještinama inovativnog razmišljanja kakve mnogi poslodavci zahtijevaju. Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji” često nedostaje sposobnost šireg razmišljanja i rješavanja problema.

Sarah Thorne, direktorica škole Acorn u Londonu, također preispituje pretpostavku da će ograničavanje ili izbacivanje tehnologije iz učionice loše utjecati na buduću zapošljivost učenika.

Učenicima mlađima od 12 godina u toj školi je zabranjeno korištenje mobilnih telefona i računala, zabranjeno im je gledanje filmova ili TV-a u bilo koje vrijeme, uključujući i praznike.

Cilj je postupna integracija elektronskih uređaja u razvoju djeteta, a učenicima se dopušta gledati TV kada navrše 12 godina, i to samo dokumentarne filmove koje su prethodno odobrili roditelji. Internet je potpuno zabranjen do 16 godina – kod kuće i u školi, a računala se mogu koristiti samo kao dio kurikuluma kod djece starije od 14 godina.

Sarah Thorne tvrdi da su učenici pozitivno reagirali na ograničenja. Mlađi cijene priliku za igru, a adolescenti koji su prešli u tu školu iz tradicionalnih škola priznaju da su sada sretniji.

Ograničavanje korištenja tehnologije je također izazov učiteljima 21. stoljeća, koji su navikli na jednostavan pristup resursima i informacijama kakve uređaji poput interaktivnih ploča i računala dopuštaju.

„To je težak rad“, priznaje Ian YOUNG, učitelj na Steiner Academy u Herefordu, gdje su digitalni uređaji uvedeni u učionice tek u srednjoj školi. Čak i tada imaju ograničenu ulogu u učenju. Prema Sylvie Sklan, školskoj ravnateljici, ta pedagogija je vođena uvjerenjem da digitalni uređaji umanjuju maštovito razmišljanje, kretanje, ljudsku interakciju i raspon pažnje te nemaju što tražiti u edukaciji male djece. Djecu se potiče da uče u igri i putem umjetničkih aktivnosti.

Young objašnjava da dječju pozornost održavaju puneći lekcije mješavinom različitih aktivnosti, bez obzira na to je li riječ o ilustriranju knjiga ili tihom čitanju.

„Vi morate biti kreativniji u svom načinu poučavanja određene lekcije. Morate zaokupiti njihovu pozornost za ono što dolazi."

Young dodaje: „Poučavanje se svodi na ljudski kontakt i interakciju. Ne mislim da mi djeci pravimo usluge poučavajući ih putem strojeva u tako mladoj dobi.“

Izvor: www.theguardian.com