Za zdrav razvoj djeteta važni su i mama i tata, a vrijeme zbližavanja s djetetom je ono ‘jedan na jedan’, tijekom kojega se gradi međusoban odnos koji ostavlja duboke pozitivne tragove na dječje samopouzdanje i sjećaj samovrijednosti.
Za kvalitetan odnos, potrebno je prije svega kvalitetno provedeno vrijeme, a da bi dijete postalo jednoga dana osoba sa razvijenim samopoštovanjem, potrebno je da ima lijepa sjećanja na svoje djetinjstvo i vrijeme provedeno s oba roditelja.
Ovaj put želimo predstaviti jednu lijepu i hvale vrijednu inicijativu dvojice očeva, Marina i Thomasa, a riječ je o Dadathlonu, utrci koja se održava na Krku, u kojoj sudjeluju očevi sa svojom djecom. Utrka je virtualna, a prvi je put organizirana prošle godine, i u njoj je tada sudjelovalo čak 500-injak tata iz 26 zemalja svijeta. Što znači da je utrka virtualna? Utrka je prava, ali tate biraju vrijeme, mjesto i duljinu staze.
Inače, iza ove utrke stoji neprofitna organizacija Daddyhood Europe, a ove je godine natjecanje dobilo i potporu iz EU fondova te će biti podignuto na jednu višu razinu na čak tri lokacije - u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Bugarskoj. U Hrvatskoj će se održati u sklopu obiteljskog festivala u Puntu na otoku Krku.
Kako su Marino i Thomas s dvoje dvogodišnjaka obišli Krk?
No iza cijele ove zanimljive priče, stoji još zanimljivija priča o dvojici očeva koji su inicijatori ovoga projekta, a koji su ‘na svojoj koži’ željeli iskusiti avanturu sa svojom dvogodišnjom djecom. U želji da motiviraju ostale tate na kvalitetno provođenje vremana s djecom, kroz sport i u prirodi, prošle su godine u kolovozu odlučili sa svojom dvogodišnjom djecom obići otok hodajući, trčeći i na biciklima. Dakle, u 7 dana, na zabavan i opušten način, sa svojim su klincima prešli čak 150 km na otoku Krku.
Za ovaj eksperimentalni pothvat tata Marino i tata Thomas sakupili su financijska sredstva od turističkih zajednica i lokalnih ugostitelja, s djecom su spavali u kampovima, negdje u hotelima, a kažu da im je to bilo iznimno lijepo iskustvo međusobnog zbližavanja. Iako vam se možda čini napornim s dvogodišnjacima prehodati, pretrčati ili biciklirati 150 km u 7 dana, Marino i Thomas su svoje dnevne rute pažljivo planirali s obzirom na ritam svoje djece.
‘Ujutro bismo krenuli pješačiti ili trčati s djecom u kolicima. Zaustavili bismo se na kupanju, a kada bi bilo vrijeme za spavanje, djecu bismo stavili u prikolice za bicikle, a ona bi spavala dok bismo mi vozili bicikle. Bilo je izazovnih situacija, ali puno manje nego što bi to možda bilo u kući. Igračke nismo nosili, ali djeci je bilo zabavno. Boravili smo u prirodi, išli smo na kupanje, djeca su se igrala s onim što bismo našli u prirodi’, priča nam tata Marino.
No mislite da mame nisu željele ići u ovu avanturu. Jesu, naravno, ali Marino i Thomas su inzistirali da sami budu s djecom i da to bude samo njihovo vrijeme, dok mame mogu pronaći vrijeme da rade ono što žele i vole, da se odmore i opuste.
I da ne mislite da su se Marino i Thomas samo tako upustili u ovu avanturu. Marino, koji radi u Belgiji, prije pothvata s dvogodišnjom kćeri, čak je 6 puta dolazio na Krk, nekoliko je puta biciklom obišao otok kako bi utvrdio sigurnu stazu koja nije prezahtjevna za proputovanje s djecom.
‘Projekt je planiran 6 mjeseci, dolazio sam iz Belgije u nekoliko navrata. Cijeli sam otok Krk obišao biciklom nekoliko puta kako bih pronašao najsigurniju i najljepšu stazu koju očevi mogu proći sa svojom djecom’, kaže tata Marino.
Zar nisu tata Marino i tata Thomas motivacija da se i vi sa svojom djecom priključite ovogodišnjem Dadathlon RUN-u, provedete zabavno, zdravo i aktivno vrijeme, zbližite se i zajedno pobijedite izazov.