Samopoštovanje ima svoju kognitivnu komponentu kao što su uvjerenja tipa „vrijedan sam“,„sposoban sam“ i svoju emocionalnu komponentu kao npr. osjećaj ponosa, srama, očaja i sl. Dakle, samopoštovanje možemo jednostavno promatrati kao stav o sebi kojeg prati određeni osjećaj. Često je taj stav uvjetovan razinom svijesti koju posjedujemo o vlastitom ja.

U ranoj adolescenciji primjećujemo učestalo pojavu pada samopoštovanja kod djece koja u ranom djetinjstvu nisu imala problema na tom polju. Pad samopoštovanja obično uključuje opadanje osjećaja vlastite kompetentnosti i motivacije. Često se ovaj pad pripisuje tjelesnim promjenama povezanim s pubertetom i drugim razvojnim procesima kao što je razina kognitivne zrelosti, odnosno nemogućnost jasnog prosuđivanja o vlastitom ja. Sve ovo može predstavljati ozbiljne izazove za mlade sportaše.

Kod mladih sportaša u dobi od 10 do 13 godina starosti pojavljuje se još jedna otegotna okolnost, a to je povećan obim tjelesnih i mentalnih zahtjeva koji prati prelazak iz nižih u više natjecateljske uzraste. Povećava se broj nastupa, utakmica, turnira, kao i broj treninga. Uz promjenu okoline i onoga što pred nas postavlja, djeca u tom periodu također ulaze u više razrede osnovne škole koji nisu ništa manje zahtjevni od sportskog okruženja.

Dakle, djeca se u osjetljivom razvojnom razdoblju nađu u još zahtjevnijoj okolini. Nisu pripremljeni za suočavanje s njom jer takav predmet u školi ne postoji. Dijete ovisi isključivo o svom urođenom temperamentu, crtama ličnosti i onome što su mu roditelji kroz odgoj prenijeli. Na njemu je da se „bori“ s novonastalim prilikama više ili manje uspješno. Ako ima sreće, trener će mu prenijeti znanja koja sam posjeduje o načinu suočavanja sa poteškoćama. No sve to nije dovoljno…

Pokušajmo zajedno promatrati samopoštovanje kao način poimanja samoga sebe kao iskusnog i sposobnog pojedinca u načinima suočavanja sa svakodnevnim izazovima vrijednim osjećaja sreće. Dakle, logično je za očekivati, ako djeci ponudimo tehnike koje im mogu pomoći u tome, osjećat će se bolje, samopoštovanje će im rasti i biti stabilno. Tehnike opuštanja, vizualizacije, motivacijske tehnike ili tehnike poboljšanja fokusa i pažnje mogu mladom sportašu u kratko vrijeme povećati osjećaj zadovoljstva i pomoći u konstantnosti sportske izvedbe.

Naučene vještine u okviru mentalnog treninga dijete može koristiti u svakodnevnom životu, unutar obitelji ili u školi. Navedene tehnike povećavaju opću razinu funkcioniranja pojedinca, a kod djece je to posebno uočljivo.

Svaki pojedinac ima pravo suočiti se sa svakodnevnim poteškoćama, razumjeti i riješiti probleme. Svaki pojedinac ima pravo ostvariti sreću i dobiti poštovanje.

Tekst: Ana Kotzmuth prof. psih.

Izvor: http://www.mentalnitrening.com

Foto: Profimedia