Majka otkrila bizaran razlog zbog kojeg osjeća grižnju savjesti, a očevi nikada

Novopečene majke prolaze kroz razne izazovne situacije. Kako je posljednjih godina moć društvenih mreža sve veća, mnoge od njih su stvorile plaforme na kojima progovaraju o stvarnim problemima s kojima se susreću. 

Čak i kada ima verbalno "dopuštenje" svog partnera, osjeća grižnju savjesti. 

"Kažem, 'NE… mogu preskočiti! Mogu preskočiti! dobro smo! Dobro je!' Zašto sam ovakva?" upitala je u videu. 

U komentarima ispod Gabine objave, brojne majke su se identificirale s njezinim osjećajem traženja dopuštenja. Neke su čak otkrile zbog čega one osjećaju grižnju savjesti.

"Kad ja duže spavam, a on se ujutro brine o bebi, ja zapravo ne mogu ni spavati jer se osjećam krivom. Ali on voli provoditi vrijeme sa svojim sinom, a ja se ne mogu riješiti osjećaja krivnje???" napisala je jedna korisnica.

Druga je iznijela važno pitanje prava.

"Iz nekog razloga nemam pravo na pauze", napisala je.

Još je jedna korisnica dobro istaknula: teško je tražiti vrijeme za odmor ili osobnu njegu, a još je nemoguće tražiti nešto poput vremena za hobije ili prijatelje.

Međutim, jedna je otkrila kako se uspjela izboriti protiv tih ukorijenjenih osjećaja krivnje.

"Moram si reći 'oni su i njegova djeca, i oni su njegova djeca!' To mi malo pomaže", napisala je jedna mama.

Zašto se mame osjećaju tako?  

Zapravo, odgovor je malo kompliciraniji. Jedna od razloga su društvene norme: Naučeni smo od rođenja da su majke skrbnice, a očevi hranitelji obitelji. Naučeni smo i da su muškarci "glava kuće", koliko god to zvuči staromodno i krivo. Zbog toga kad majka treba pauzu od "obveze" brige oko djece, često ima osjećaj kao da treba upitati "glavu kuće". Da, grozno je, ali je istinito i može biti duboko internalizirano, čak i ako ni vi ni vaš suprug ne vjerujete u te zastarjele uloge. 

Sljedeći problem? Primarni roditelj. Rano u djetetovom životu, roditelji nesvjesno odlučuju tko će biti primarni roditelj, a tko će donositi manje odluka i voditi manje brige o djetetu. I pogođate, primarni roditelj obično je mama zbog već navedenih razloga i zato što mama u tom trenutku obično ili doji ili hrani dijete. 

Koliko god grubo zvučalo, primarni roditelj često osjeća odgovornost da drugima da do znanja kada moraju napustiti prostor u kojem je njihovo dijete, i to obično u obliku traženja dopuštenja za vlastitu higijenu. 

Još jedan razlog? Majčinska krivnja. Posebno rano u djetetovom životu, mama bi se jednostavno mogla osjećati loše jer ne radi sve, cijelo vrijeme. Također se mogu brinuti da će njihovom djetetu nedostajati ili da će mu trebati dok je nema. Ili da bi netko mogao pomisliti da ona nije savršeni roditelj ako svoje potrebe stavlja iznad potreba svoje bebe. Čak i ako je to nešto sasvim normalno kao što je tuširanje. 

Na kraju, zbog društvenih normi novopečene majke pokušavaju "zaštititi" svoje supružnike i ugoditi im, osobito u stvarno emocionalno teškim prvim godinama roditeljstva. To bi moglo izgledati kao preuzimanje većine brige o djeci, uvijek se vi budite za noćno hranjenje ili ih potičete da se vrate svojim hobijima i navikama dok je vaš život uvelike promijenjen i težak. 

U početku se može činiti da im pomažete, ali stvarate situaciju u kojoj oni ne razumiju što doživljavate, a vi počinjete osjećati nevjerojatnu ogorčenost zbog toga.