Što napraviti kad se poklope menopauza i pubertet?

Parovi se u novije vrijeme sve kasnije odlučuju za roditeljstvo. Razlozi su višestruki, a jedan je svakako i ekonomska nesigurnost, ali i produljeno školovanje, potreba za permanentnim stručnim usavršavanjima, produljeni sati rada koji postaju nužni kako bi budući roditelji ostali konkurentni na tržištu rada. Sve to doprinosi stalnom osjećaju nesigurnosti u turbulentnim vremenima u kojima se nalazimo. Dio razloga leži i u sve većem individualizmu pojedinaca, uz potrebu za osiguranjem vremena i resursa za svoje potrebe, hobije i aktivnosti, pri čemu postoji svijest da će se to vrijeme i resursi bitno smanjiti u slučaju dolaska prinove. Također i sve veća osviještenost i neovisnost mladih žena, pa i očeva, uz potrebu za što boljom vlastitom emocionalnom i psihičkom pripremom za izazov roditeljstva, doprinosi odlaganju te važne odluke za kasnije tridesete, pa i četrdesete godine.

U obiteljima s ‘kasnim roditeljstvom’ u kasnijoj fazi, kad djeca uđu u pubertet i adolescenciju, dešava se da se ta njihova faza razvoja poklapa s majčinim klimakterijem (očev klimakterij također postoji, ali se o tome manje govori i piše, pa se naziva ‘krizom srednjih godina’). To je novo delikatno razdoblje u razvoju obiteljskih odnosa, u kojem svaki član obitelji prolazi svoju osobnu krizu i transformaciju u drugi način funkcioniranja. Djeca prelaze iz dječjeg u odrasli način funkcioniranja, a roditelji iz faze rane i srednje zrelosti u zlatnu dob u kojoj imaju još više mudrosti i zrelosti, ali im resursi zdravlja, mladosti i energije slabe. To nerijetko nije lako uskladiti.

U pubertetu se javlja ‘pobuna’ djece protiv dosadašnjih pravila i uloga, te tako dotadašnje ‘maze’ i ‘slatka djeca’ postaju ‘ciniči tinejdžeri’. Neka će pak do tada savjesna djeca popustiti u učenju i školskim rezultatima, uredna djeca će postati neuredna, a moguće je i obratno. Sve to zahtijeva dodatnu prilagodbu roditelja koji se već i sami teško nose s burom hormona u svom organizmu te promjenom uloga u obitelji, društvu i na radnom mjestu. To onda nerijetko rezultira povećanim sukobima unutar obitelji, između roditelja i djece, djece međusobno i roditelja međusobno, što – ako se na vrijeme i adekvatno ne tretira – može dovesti do dubljih poremećaja odnosa.

Shutterstock U pubertetu se javlja ‘pobuna’ djece protiv dosadašnjih pravila i uloga

Kada se to počne dešavati, bitno je shvatiti da se to ne dešava samo nama i prihvatiti da ništa nije savršeno, pa tako ni odnosi u obitelji, kao ni mi sami. Ako postoji zdrava emocionalna baza u funkcioniranju obitelji koja se sastoji od generalnog osjećaja ljubavi, privrženosti i povjerenja roditelja međusobno, te odsustva dublje psihopatologije uz odnos prihvaćanja i bezuvjetne ljubavi prema djeci, kriza će najvjerojatnije biti prebrođena, a rezultat će biti zreliji odnosi i daljnji psihički rast i razvoj svih članova obitelji uz prihvaćanje novih uloga.

Nadalje, potrebno je redefinirati odnose, običaje i pravila koja su do tada vrijedila u obitelji u skladu s novom situacijom. Tako, iako je obitelj do tada zajednički upražnjavala neke aktivnosti poput izleta, posjeta, ručkova, postaje normalno da tinejdžeri ne žele u dijelu tih aktivnosti više sudjelovati. Roditelji možda žele više slobode međusobno, pa je prihvatljivo da uz međusoban dogovor i prihvaćanje imaju poneke odvojene izlaske i prijatelje, vlastite hobije koji služe samo njima; što treba provoditi ravnopravno, obzirno i uz uvjet iskrenog prihvaćanja istoga od strane partnera. Ponekad i odvojena putovanja i godišnji odmor te odvojene spavaonice mogu biti korisni u očuvanju odnosa roditelja. Svakom partneru je potrebno sve više vremena za sebe zbog suočavanja sa psihičkim i fiziološkim promjenama koje donosi starenje, ljepše rečeno ‘sazrijevanje’. Tak kad shvatimo i iscijelimo sebe, možemo biti dobri i bliskim drugima, a to nije lak proces. Tinejdžerima također treba više vremena i slobode za ‘introspekciju’, tj. razmišljanje o sebi, budućnosti, za pronalaženje identiteta u svakom smislu. Također, žele više vremena provoditi s vršnjacima koje shvaćaju kao ‘ogledalo sebe’, što također treba razumjeti.