Kako s djecom razgovarati o pobačaju

dijete plače zbog odvajanja — Shutterstock

Kad se dogodi pobačaj, roditelji osjećaju duboku bol, a vijest u nekom trenutku trebaju podijeliti s bližnjima. Ponekad se čini kako je najteži zadatak reći svojoj djeci da im brat ili sestra nažalost neće doći. Doktorica Krissi Danielsson za Verywell family objašnjava što sve treba uzeti u obzir kada se s djecom priča o pobačaju u obitelji.

Djeca osjećaju emocije roditelja

Ako su vaša djeca starija od devet godina, budite otvoreni i objasnite im što se dogodilo, riječima koje mogu razumjeti. Dajte im do znanja da je s vama sve u redu i da to što se dogodilo bebi ne znači da ste vi bolesni.
Objasnite im zašto se pobačaji događaju i recite im kako se nije moglo učiniti ništa da se gubitak spriječi.

Ako imate mlađe dijete, poslužite se riječima i konceptima koje može razumjeti. Možete mu reći kako beba nije dovoljno rasla i da više nije mogla ostati u maminom trbuhu. Ako su vaša djeca premala i ne mogu još uvijek razumjeti koncept trudnoće, nema smisla da razgovarate o pobačaju.

Nemojte se iznenaditi ako djeca ipak primijete da se ne osjećate dobro i sami postanu uzrujani. Djeca lako pokupe emocije roditelja pa budite strpljivi s njima. U tom im slučaju dajte barem neko objašnjenje svoje tuge.

Eric Audras / PhotoAlto / Profimedia

Ritual za sjećanje na bebu

Ako su vaša djeca dovoljno velika da razumiju vašu tugu, dajte im do znanja da to nije njihova greška, bez obzira na to koje objašnjenje pobačaja ste im dali. Oni moraju znati da ste tužni zbog gubitka bebe, a ne zbog nečega što su oni napravili. Recite im da ih volite i odgovorite na njihova pitanja, ako će vas tražiti.

Neovisno o njihovoj dobi, ako to želite, možete napraviti neki obiteljski ritual za pozdravljanje s bebom. To može biti neka biljka koju ćete posaditi za uspomenu na bebu ili ako ste religiozni, može biti ritual u skladu s vašom vjerom.

Ne bježite od tuge

Djeca trebaju vašu pomoć u nošenju s tugom. Budite im primjer i pokažite im da tuga nije emocija od koje treba bježati. Izbjegavajte pretrpavanje aktivnostima i poslom u ovom razdoblju već si priznajte što se dogodilo i tugujte.
Oslonite se na obitelj i prijatelje. Možda će vam pomoći razgovor s ljudima koji su proživjeli isto, a spremni su o tome razgovarati.

Iako roditelji čine sve kako bi djecu zaštitili od tuge i loših vijesti, život se događa i velika potreba da ih od svega zaštitimo djecu može dodatno zbuniti i otežati im prihvaćanje emocija. Budite tužni, kao obitelj. Svatko će se s tugom nositi drugačije, ali podržite svoju djecu da je prožive i da znaju da je u redu osjećati se tako.