Kako s djecom razgovarati o ratu objašnjavaju psiholozi

Shutterstock Stvari koje nisu zadaća i odgovornost roditelja

Posljednjih nekoliko tjedana svjedočimo uznemirujućim događajima te prizorima nasilja i patnje u Ukrajini. Svjesni smo da takve vijesti mogu izazivati tjeskobu, tugu i osjećaj bespomoćnosti, kako kod odraslih, tako i kod djece. Suočeni s neugodnim emocijama, mnogi roditelji nisu sigurni kako s djecom razgovarati o ratu, odnosno što, kada i koliko reći. U razgovoru je najvažnije umiriti dijete, ali pritom ostati iskren i objasniti djeci činjenice na način prilagođen njihovoj dobi.

Trebam li uopće razgovarati sa svojim djetetom o ratu?

Mnogi roditelji misle da je rat 'tema za odrasle' o kojoj nije potrebno razgovarati s djecom. Možda vas brine da ćete bespotrebno uznemiriti dijete ili naprosto smatrate da bezbrižno djetinjstvo podrazumijeva da djeca ne razmišljaju o politici i okrutnosti u svijetu. Ipak, važno je imati na umu da djeca dobivaju mnoštvo informacija izvan roditeljskog doma. Većina djece ima pristup digitalnim medijima i društvenim mrežama na kojima se informacije šire brzo i nekontrolirano, a ponekad je teško odrediti što je točno, a što nije. Djeca često nailaze na uznemirujuće slike nasilja i stradanja koje nisu primjerene njihovoj dobi, u razrednim grupama dijele se memeovi koji najavljuju novi svjetski rat te se širi velika količina lažnih vijesti. Iako možete kontrolirati elektroničke uređaje koje vaše dijete koristi, ne možete kontrolirati njihove razgovore s vršnjacima na školskom igralištu ili pod velikim odmorom. Stoga, bolje je provjeriti koje informacije dijete ima i što o njima misli. Pokušajte sagledati drugu stranu razgovora o ratu: svijest o patnji drugih može potaknuti razvoj empatije i spremnost na djelovanje. Ne morate ulaziti duboko u politiku i uzroke rata, nego se fokusirajte na vrijednosti koje želite prenijeti djetetu. Pritom imajte na umu da ćete vjerojatno trebati ponoviti razgovor više puta, uzimajući u obzir nove informacije i razvojne promjene kod djeteta.

Razlikujte činjenice od strahova i dezinformacija

Djeca najčešće ne vole 'sjesti i razgovarati' kao odrasli, stoga je bolje pokrenuti temu u nekom opuštenom trenutku, primjerice tijekom vožnje na trening ili obiteljskog ručka. Poželjno je pustiti djecu da prva govore. Pitajte ih što su već čuli o ratu, što misle da će se sljedeće dogoditi i boje li se nečega. Ako vaše dijete ne želi razgovarati ili ga tema ne zanima, ne morate forsirati razgovor. Važno je da im objasnite da vam se mogu obratiti ako se predomisle ili ako čuju nešto što ih zbunjuje. Moguće je da će vam djeca prenijeti netočne ili prenapuhane informacije. Ako se to dogodi, nemojte se postaviti napadački ('Tko ti je to rekao? Otkud ti te gluposti?'), nego ih mirno ispravite.

Kako s malom djecom?

Mlađa djeca (vrtićke i rane školske dobi) sklona su preozbiljno ili doslovno shvatiti ono što čuju u medijima. Mogu biti zabrinuta za vlastitu sigurnost, misliti da će netko napasti njihov dom ili se bojati da će se roditeljima i ostatku obitelji nešto dogoditi.

Shutterstock

Umirite djecu i objasnite im da se rat događa daleko od nas. Možete koristiti kartu kako biste im dočarali udaljenost. Pokažite im kako mnogi odrasli djeluju na terenu u ulozi pomagača i rade na razrješenju sukoba. Pazite da ne gledaju vijesti zajedno s vama i da ne koriste internet bez nadzora kako ne bi bila izložena uznemirujućim prizorima. U ovoj dobi naglasak treba biti na tome da dijete zna da je sigurno i da ga odrasli štite.

Razvijajte medijsku pismenost

Za nešto stariju djecu (onu u višim razredima osnovne škole i srednjoj školi) ovo može biti dobar povod za učenje medijske pismenosti i kritičkog mišljenja o medijskom sadržaju. Zajedno se informirajte o tome kako prepoznati dezinformacije i vjerodostojne izvore vijesti. Potaknite dijete da provjerava prenosi li više izvora iste informacije te otkud je informacija potekla. Također, istaknite korištenje clickbaita, brojne pravopisne i gramatičke pogreške te senzacionalističke naslove kao znakove nepouzdanosti. Možete zajedno s djetetom sastaviti popis pouzdanih izvora vijesti koje ćete ubuduće pratiti i nadopunjavati po potrebi.

Usmjerite pažnju na ono što je u vašoj kontroli

Kad se suočavamo s uznemirujućim situacijama, možemo utjecati na dva aspekta svojih reakcija: na misli i na ponašanje. Djetetu možete pomoći nositi se s uznemirujućim mislima tako što ćete razjasniti koje su informacije u medijima istinite, a koje nisu i normalizirati njegove/njezine osjećaje. Drugim riječima, recite djetetu da su svi osjećaji koje trenutno osjeća prirodni i da ste tu za njega ako želi razgovarati. Ako se dijete žali ili sumnjate da je anksiozno i prestrašeno, zajedno potražite tehnike relaksacije, disanja i mindfulnessa na internetu. Pri tome vam može pomoći brošura „Mindfulness – kratke vježbe za djecu“ koju su izradile stručnjakinje iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih. Potaknite dijete da i inače koristi te tehnike u stresnim situacijama. Nemojte zaboraviti na planiranje ugodnih aktivnosti kao što su šetnja u prirodi, igra s kućnim ljubimcima ili obiteljska filmska večer.

Razmislite kako možete pomoći

Kad govorimo o ponašanju, fokusirajte se na ono što možete napraviti da pomognete. Raspitajte se u svojoj lokalnoj zajednici kako i gdje možete donirati humanitarnu pomoć ili potražite miran prosvjed protiv rata. Time dajete djetetu osjećaj korisnosti i kontrole u krizi. Usto, čak jedan milijun ukrajinske djece već su postala izbjeglice te možemo očekivati da će taj broj rasti, a možda će netko od njih doći baš u školu vašeg djeteta. Razgovarajte s djetetom o tome kako može biti podrška vršnjacima u toj situaciji. Istaknite važnost uključivanja drugih u društvo, bez obzira na to što govore drukčijim jezikom ili imaju drukčije običaje.

Postavite granice u vezi izloženosti medijima

Iako je važno biti informiran, konstantno upaljen televizor i listanje novinskih portala može pojačati anksioznost i zabrinutost. Dogovorite s djetetom vrijeme u danu bez medija i pokušajte ograničiti izloženost sadržajima koji ne prikazuju konkretne informacije, nego tužne i tragične prizore. Ponekad je teško odvojiti se od priča o obiteljskim rastancima i napuštenim životinjama jer one u nama izazivaju snažne emocije. Osim toga, takve priče pomažu senzibilizirati javnost. Ipak, prevelika izloženost njima može potaknuti još veće beznađe i bespomoćnost.

Brinite o sebi

Mnogim roditeljima situaciju dodatno otežava to što im aktualne vijesti bude uspomene iz rata na ovim prostorima. Prirodno je da se u trenutnoj situaciji češće prisjećate prošlih događaja i da se u vama bude strah i neizvjesnost. Djeca primjećuju kad se vi osjećate nesigurno ili uplašeno i u redu je podijeliti te osjećaje s njima. Ipak, dijete u roditelju traži svoju „sigurnu luku“, stoga je važno da brinete o sebi i da djetetu primjerom pokažete kako se nositi sa strahom. Ako primjećujete da vam je teško skrenuti misli s teme rata ili da vas neugodne emocije ometaju u funkcioniranju, potražite podršku i pomoć stručnjaka. Nitko se ne treba sam nositi sa svojim brigama!

Ako imate dodatnih pitanja o ovoj temi, pozivamo vas da nazovete Hrabri telefon na broj 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili nam pišite na savjet@hrabritelefon.hr.

Alma Džafić, univ.bacc.psych, volonterka Hrabrog telefona