Jeste li se ikad pitali kako izgleda život jedne SOS- mame, žene koja je svoj život posvetila, i to u potpunosti, da bude majka djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, dakle djeci koja imaju svoje biološke roditelje koji se iz nekog razloga nisu u mogućnosti brinuti za njih.

SOS mame žive 24 sata s nekoliko djece i omogućavaju im da odrastaju u obiteljskom ozračju... One ih grle, ljube, rješavaju zadaće s njima, kuhaju im, pripremaju čaj kad su bolesna, vode ih kod zubara, liječnika, tu su za njih u svakome trenutku. Da bismo vam približili poziv SOS mame, razgovarali smo s Valentinom Režek koja se ovim pozivom bavi već 25 godina, i koja s četiri djevojčice živi u SOS selu Ladimirevci.

Koliko dugo ste SOS mama? SOS mama sam od 1996. godine, dakle 25 godina. Brzo su prošle.

Zašto ste se odlučili za ovaj poziv? Prvo sam se zaposlila u SOS Dječjem selu Lekenik kao SOS teta. Nakon dvije godine rada i života u Selu, odlučila sam ostati i kao SOS mama više brige pružiti djeci, biti osoba kojoj mogu vjerovati, koja će im prva priskočiti u pomoć kada im zatreba utjeha, razgovor, savjet. Tada se otvorilo radno mjesto za SOS mamu u SOS Dječjem selu Ladimirevci pa sam tamo nastavila brinuti o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Imate li svoju djecu, ako nemate, jeste li ikad razmišljali o osnivanju vlastite obitelji? Svoje biološke djece nemam, možda sam nekada razmišljala o tome, ali vrijeme proleti kada imate ispunjen dan brojnim aktivnostima.

Kako izgleda jedan dan SOS mame, o koliko djece skrbite? Trenutno skrbim o četiri djevojčice viših razreda osnovne škole. Ujutro probudim djevojčice, dam im doručak i pošaljem u školu, ako je redovna nastava. Kada one odu, prošetam psića i odem u nabavku. Dok kuham ručak, već se jedna vrati iz škole i pomognem joj oko zadaće.

Kada sve dođu iz škole, zajednički ručamo, malo odmorimo, poigramo se s Bobijem koji svaku s veseljem dočeka kada dođe iz škole. Zatim pisanje zadaća, učenje do četiri sata i nakon užine, igra vani, šetnja, rolanje, ples. Svi uživamo u boravku na otvorenom.

Oko pola sedam ulazak u kuću, pranje ruku, priprema večere. Poslije večere tuširanje ili kupanje. Pospremanje kuhinje i pranje veša. Druženje i igra u boravku. Telefonski razgovori s biološkim roditeljima. Pojedinačni razgovori s djecom, ako je potrebno. Na počinak cure odlaze oko deset sati. Tada imam vremena za evidencije, pisanje dnevnika...
sos obitelj

Trebate li proći neku edukaciju da biste postali SOS mama? Kada sam ja počela svoj put do SOS mame, prije 25 godina, odmah sam se zaposlila na radnome mjestu SOS tete, na kojem sam bila pune dvije godine. Kako sam ispunila uvjete, dobila sam ponudu za radno mjesto SOS mame, koje sam objeručke prihvatila.

Tijekom rada prošla sam kroz razne edukcije i danas ih često prolazim. Današnje kolegice, koje dolaze, počinju raditi kao SOS tete, a tijekom rada pohađaju Školu za SOS mame kako bi se uz podršku nas iskusnijih SOS mama što bolje pripremile za poziv SOS mame.

Ispunjava li vas poziv SOS mame, kako izgleda interakcija vas i djece, jeste li stroga ili blaga mama?

Poziv SOS mame me ispunjava, imam puno obaveza, nabavke, liječničke kontrole, kontakte sa školom i biološkim roditeljima, svakodnevno vođenje evidencije. Mislim da nisam stroga mama, ali neke se obaveze moraju ispuniti, neko ponašanje zahtijeva odmah reakciju i razgovor. No nitko nije otišao u na počinak bez zagrljaja i poljupca.Imate li svoje slobodno vrijeme? Možete li, na primjer, na kavu s prijateljicama, kod frizera, na planinarenje, kao 'obične' mame?

sos mama planinarenje
Tijekom tjedna imam jedan slobodan dan kada mogu obaviti neke svoje potrebe. U svoju potrebu za opuštanjem kroz šetnje i planinarenje uključila sam i djecu, tako da smo svi članovi PD Zanatlija iz Osijeka, družimo se s djecom i odraslima izvan institucije, pripremamo hranu na otvorenom i pohađaju planinarsku školu. Znamo i sami organizirati izlet na neko mjesto koje nam se posebno svidjelo, ali u društvu je zanimljivije.

Posjećuju li vas djeca kad odrastu? Ako zasnuju svoje obitelji? Odlazak iz SOS obitelji ne znači prekidanje odnosa i veza, koje postanu snažne i važne mladoj osobi. Blagdani i njihovi godišnji odmori su prilika za posjete, susrete s njihovim novim obiteljima, međusobne razgovore, sjećanja.

Djeca s kojom trenutno živim uvijek se vesele tim, nama najdražim, gostima, često ispituju kada će doći. Zajedno se veselimo, razgovaramo i družimo. Zato nam je, između ostaloga, ova epidemiološka situacija posebno teška.U nekoliko riječi, što vas svaki dan inspirira i motivira za odgoj djece?

sos mama druženje
Dugo već živim ovaj poziv, ali me svako dijete pojedinačno zanima, svako ima svoju drugačiju priču i životni put, tu im želim pomoći da prebrode svoje traume i osnažiti ih za put u samostalan život. Posebna su mi inspiracija mladi ljudi koji su sada odrasli, uspješni u svojim životima. Uvijek sam tu za slušanje, savjet, šalu i podršku.

SOS Dječje selo Hrvatska punih 29 godina skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Djeca odrastaju u obiteljskom okruženju, u SOS kućama smještenim u SOS Dječjim selima Lekenik ili Ladimirevci. Svu brigu, ljubav i skrb djeci pruža SOS mama, koja s njima odrasta svaki dan 24 sata dnevno. Mnoge SOS mame vole reći da i one rastu zajedno s djecom, da ih njihova uzvraćena ljubav čini boljim osobama. Ako vas je inspririrala priča SOS mame Valentine Režek te smatrate da i vi, kao i ona, u ovoj divnoj priči vidite svoj životni poziv. Prijavite se na oglas za posao Više o SOS Dječjim selima, misiji i viziji Udruge, možete saznati na web stranici

Razgovarala: Sanja Matasić

Foto: SOS Dječje selo Hrvatska