Prirodan porođaj ili carski rez

Da vam se predstavim - zovem se Milica, majka sam dvije djevojčice Mie i Tee, a po struci sam diplomirana ekonomistica. Želim podijeliti s vama svoje iskustvo prirodnog poroda i carskog reza.

Prva trudnoća je bila vrlo teška, na samom početku dolazilo je do kontrakcija koje su se nastavile tijekom cijele trudnoće i uzrokovale strogo mirovanje 40 i više tjedana.

Ironija je da sam s tim trudovima i mirovanjem primljena u bolnicu, jer sam prošla rok od 4 dana, bez ikakvih simptoma poroda. Tijekom noći kontrakcije su počinjale povremeno, dakle sve češće. Primalja me pregledala: "1 prst, nećeš uskoro, idi spavati", što je bilo lako reći, ali teško učiniti. U salu sam ušla ujutro nakon mnogo sati provedenih u bolovima, znoju i mukama. U 22:15 stigla je moja prva ljubav. Imala sam epiziotomiju, ali tu bolovi prestaju, jer napokon normalno udahneš, dobrim ljudima kažeš dobre vijesti i slično. Ujutro sam uz pomoć babice ustala, istuširala se, doručkovala i stigla je beba koja je bila sa mnom sve dok nisam otišla od kuće. Treći dan su tek izašli iz bolnice, da tako kažem, oporavak je bio skoro gotov. Da nije epiziotomije, to bi bilo to. Posjekotina od epizotomije boli neko vrijeme. Tada sam bila užasno bolna i napeta, ne možeš sjesti, ne možeš normalno ustati iz kreveta, ali opet ni blizu carskog...

Druga trudnoća je bila u redu, primljena sam u bolnicu 8 dana nakon termina, na prijemu su ustanovili da sam otvorena 3-4 cm i odmah su me uputili na pripremu za porod. U dvoranu sam ušla oko 10 sati i unatoč svim ispunjenim uvjetima beba nije htjela sići te je odlučeno da se hitno napravi carski rez. Oko 20 sati, dok sam čekala pripremu za carski rez, pomislila sam si - 'Uspavaj me samo da prestanu ova bolovi', jer su kontrakcije bile na minutu. Ali bol tek počinje.

Shutterstock

Budim se u sobi, od bolova ne mogu disati, pričam, krećem se, žena do mene nudi mi telefon da nazovem moje. – Hvala, ali ne mogu, nemam snage. Bila sam jako žedna, grlo me grebalo od cjevčice, vodu se naravno nisam usudila piti. Ta noć u bolovima je nekako prošla. Trebala sam ujutro ustati uz pomoć babice, nisam se uspjela oporaviti od bolova, suze idu same od sebe, vraćam se u krevet, ali situacija je slična. Treći dan dobijem čaj i par keksića (do tada samo infuzije). Činilo mi se da ću pojesti vagon, ali ni bolovi ne djeluju. Beba se povremeno dovodi, dojenje je preteško, ne možeš se kloniti bolova, injekcije od skupljanja maternice užasno bole. Držiš bebu i bojiš se da je ne ispustiš. Treći dan skidaju kateter, kada se morate oporaviti i sami na WC i natrag. Četvrti dan je malo lakši, ali i dalje boli. Ako ne možete na WC i ne puštate plinove, što je jako važno, napravit će vam klistir. Za niže žene penjanje na bolničke krevete bit će pravi pakao nakon carskog.

Oporavak je, barem kod mene, bio puno duži i teži. U početku nema dizanja tereta, čišćenja kuće, kupanja dok se ne skinu konci, rana boli pri svakoj promjeni vremena.

Priroda je priroda - boli kao vrag, ali bol brzo nestaje, radi točno kako treba. Viša sila operacije je nešto sasvim drugo. Zato svaka žena koja nema opravdane razloge ne bi trebala inzistirati na carskom rezu, misleći da će biti manje bolno, nego dopustiti prirodi da učini svoje.

MamaMilica

Pozivamo vas da i vi podijelite svoja iskustva iz perioda trudnoće, poroda, prvih dana s bebom, kao i iskustva u odgoju i obrazovanju djece. Vaša iskustva mogu biti dragocjena drugim ženama, a osim međusobnog pomaganja, vjerujemo da ćete uživati u pričama trudnica i majki koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ako želite u inbox Facebook stranice Roditelji.hr.

Tagovi