Kako odgojiti sretno dijete? Mišljenje o tome što je zapravo sreća ima mnogo, kao i teorija kako je postići i ostvariti. Neke su teorije prihvaćene vrlo dobro, neke manje, a ova teorija na prvu zvuči pomalo neobično i nije baš popularna među roditeljima.

Ona kaže da je ključ odgoja sretnog djeteta dopustiti mu da bude nesretno. Možda zvuči kontraintuitivno, ali je vrlo učinkovito, kaže Tovah Klein, dječja psihologinja i autorica knjige "Kako mala djeca napreduju", piše cnbc.

"Svi mi mislimo da ako želimo da nam djeca budu sretna, to ćemo učiniti tako što ćemo ih učiniti sretnima. Ali istina je da djeca zapravo znaju biti sretna, pronaći radost. To nije osjećaj koji je kontinuiran i traje cijelo vrijeme"; kaže Klein i dodaje da roditelji često imaju problema s prihvaćanjem da je u redu "dopustiti djeci da budu ljuta, tužna, nesretna na neki način".

Kada je dijete uzrujano, roditelji često instinktivno traže načine kako ga oraspoložiti ili odvratiti od tog neugodnog osjećaja. Smišljat će razne stvari, a sve s ciljem da se njihovo dijete više ne osjeća tako loše. Mogli bi pomisliti ponuditi mu komad čokoladnog kolača ili ih odvesti u park i trčati s njima. I prije nego što steknete pogrešnu ideju – nema ništa loše u tome da činimo lijepe stvari za svoju djecu kada su nesretna, ali to ne rješava uvijek izvor onoga što dijete uzrujava.

To je osobito istinito kada se čini da je izvor roditeljeve frustracije, ljutnje ili uzrujanosti beznačajan. Primjerice, ako dijete ne smije pogledati još jednu epizodu svoje omiljene serije ili crtića, ili ako je očekivalo sasvim drugačiji ručak, a dobilo je onaj koji mu se nije svidio. Čini nam se da su ti razlozi nebitni i neopravdani, ali dječji pogled je sasvim drugačiji. Čak i u tim slučajevima dijete vjeruje da je njegova negativna reakcija primjerena i mora naučiti riješiti te osjećaje i upravljati njima – što intuitivno ne zna učiniti.

Uzrujano dijete možete zamoliti da duboko udahne i pokuša pretočiti svoje osjećaje u riječi, kažu stručnjaci. No važno je priznati djetetove osjećaje, čak i ako morate biti čvrsti i ustrajni, a to možete učiniti rečenicama poput: "Volio bih da možemo to učiniti. Nažalost, trenutno ne možemo", savjetuje Klein.

"Snaga dolazi iz same sposobnosti i mogućnosti da imamo te prilično intenzivne emocije, poput ljutnje, s kojima zatim možemo da se nosimo jer znamo da su 'mama ili tata još uvijek uz mene, nisu ljuti na mene, neće me odbaciti'", kaže ona.

Što je najvažnije, shvatite da će djetetove negativne emocije uvijek proći, osim ako, naravno, ne postoje neki veliki traumatični događaji koji neće jednostavno nestati. Pod pretpostavkom da je djetetov život u redu, ono može biti sretno. Vjerojatnije je da će djeca koja nauče učinkovito upravljati svojim negativnim emocijama razviti otpornost koja će im biti potrebna da postanu uspješne odrasle osobe.

Strah od svih negativnih osjećaja može dovesti do dugoročnih problema u ponašanju, kaže Klein. Djeca se mogu sramiti tih osjećaja i sumnjati u sebe: "Ljut sam, mora da sam loš. Mora da nešto nije u redu sa mnom." Upravo zbog toga roditelji moraju prihvatiti da njihova djeca ne mogu biti sretna cijelo vrijeme. Roditeljima je to možda i najteže: najsretniji smo kad su nam djeca sretna. Logično, zar ne? Ali trebaju doživjeti i drugu stranu kako bi odrasli u sretne, zrele ljude.