Moderno roditeljstvo dolazi uz brojne izazove, a očevi i majke ponekad nisu sigurni donose li dobre odluke. Psihologinja Biljana Lajović ukazala je na veliki propust današnjih roditelja koji mnogo veći značaj pridaju onome što je dijete postiglo, a ne kako se osjeća. Ona navodi da takvo kronično isticanje vrhunskih rezultata stavlja veliki teret na djecu. 

"Neka djeca još od vrtića postaju 'strojevi' za pokazivanje kvaliteta roditeljstva, a nije kvaliteta kad roditelji, umjesto da se posvete emocionalnom i socijalnom razvoju djece, pažnju posvećuju kvazipostignućima", istaknula je Lajović za Stil.

'Vodi računa da nas sve ne osramotiš'

Istraživanja potvrđuju da se polovica svih mentalnih poremećaja javlja prije 14. godine.

"Jasno je zašto. Djeca i mladi su ranjiva skupina. Još nisu sazrijeli, pred njih se postavljaju ogromni zahtjevi, a izostaje emotivna podrška obitelji. U tom raskoraku nastaje mentalni problem, ne mora nužno biti bolest. Nekad je problem s mentalnim zdravljem lakmus (indikator) papir koji pokazuje da nešto u obiteljskoj dinamici nije u redu. Na primjer, ne plasira se sistem vrijednosti zasnovan na radu, trudu, postignuću nego na peticama. To je samo vrsta pritiska", smatra Lajović. 

Isto tako, tijekom svoje karijere radila je kao psiholog u školi, a rečenica jedne majke i danas joj odzvanja u glava: "Vodi računa da nas sve ne osramotiš"

"Ta za mene toliko strašna formulacija nekad je bila rijetkost, jedna u generaciji. Danas implicitno roditelji očekuju i kad djetetu govore ističu da je ono odličan učenik, da ima sve petice, ide na klavir, violinu, engleski, sport, recimo tenis, a trenira ga netko tko zna Novaka Đokovića. Ili naglašavaju da dijete ide na treninge iako nemaju nego su posudili novce za to. Znači, očekuju se vrhunski rezultati, a pritisak na dijete je nenormalan", objasnila je psihologinja. 

Koja je najgora rečenica koju možete reći djetetu?
Shutterstock 

Aktivnosti trebaju poticati suradnju, ne natjecanje između djece

Također, naglašava da djeci značajno više treba sudjelovanje u aktivnostima koje nisu natjecateljske nego suradničke. 

"Pretjeran natjecateljski duh kod djece razvija osjećaje nesigurnosti pa i ponašanja koja nisu na listi moralnih, primjerice lažu. Ako se ne osjećaju dobro u svojoj koži onda je problem s metalnim zdravljem očekivan. U adolescenciji krize mogu biti vrlo dramatične, praćene i ulaskom u eksperimentiranje s opojnim sredstvima", navodi Lajović. 

U školskom okruženju evidentan je porast najdrastičnijih oblika nasilja među vršnjacima, ali i nad nastavnicima. 

"Nasilno okruženje prvo potiče nesigurnost, strah i probleme s mentalnih zdravljem. Čim su te tri stvari tako snažne, nemate dobru podlogu nego imati vrlo lošu osnovu za razvoj djece. Morali bismo prvo više komunicirati jedni s drugim, ali iskreno i autentično. Znači, ako imam problem, mogu to i reći. Ne smijemo šutjeti, a isprazno je pričanje bez djelovanja. Ako se problem odraslima prijavi, a odrasli ništa ne poduzmu onda djeca i mladi odustaju od toga da bilo što prijave. Šute i trpe, što je pouzdani put u probleme s mentalnim zdravljem", zaključila je Lajović.