DJECI BRANITE PENJANJE NA STABLA I DRUGE RISKANTNE AKTIVNOSTI? Pretjeran oprez ipak nije dobar, evo zašto

Iako je roditelju ponekad teško gledati dijete kako se penje na visoki tobogan, trči u blizini velike površine vode ili se igra skrivača usred duboke šume, važno je da djeci dozvolimo da riskiraju u igri. Djeca koja se igraju riskantnijim igrama lakše prepoznaju visoko rizične situacije, pružaju drugoj djeci podršku i bolje se snalaze u njihovom rješavanju tvrdi Megan Zeni, istraživačica igre za Fatherly.

Mnogi roditelji razumiju racionalnost ovih teza, ali u praksi im bude teško prepustiti djecu opasnijim tipovima igre.
U riskantnije igre spadaju igre koje uključuju visinu, kao penjanje, skakanje sa zidova, penjanje na užetu. Tu su još i igre koje uključuju brzinu kao ljuljanje, bicikliranje i razne vrtnje, zatim igre sa škarama, bušilicama, čavlima, iglama i kuhinjskim uređajima. Igre koje uključuju blizinu vatre ili velike vodene površine, kao i igre u dubokim i nepoznatim šumama.

Učite djecu da slušaju svoje tijelo

Roditelji ne bi trebali forsirati djecu na aktivnosti koje ih plaše, već bi ih trebali naučiti da slušaju svoje tijelo i reagiraju onako kako se osjećaju najsigurnije.

Neka se djeca doimaju neustrašivima pa je važno da ih roditelj upozna sa svim mogućim opasnostima koje takve igre nose, ne kako bi ih zastrašili već kako bi im ukazali na potrebu za oprezom.

Isto vrijedi i za djecu koja su nesvjesna da svojom igrom čine štetu drugima, npr. bacaju kamenje na nečiji auto. Treba ih upozoriti i objasniti im što njihovo ponašanje uzrokuje, ali ne im sasvim zabraniti bacanje već ih uputiti na neko sigurno mjesto gdje to mogu raditi, bez da ozlijede sebe ili druge.

Ovakve igre obično traže prisustvo i pažnju roditelja, ali i njihovo odobrenje i podršku djeci koja se tako igraju te istražuju svoje mogućnosti.