Iza nas je teška godina - pandemija korone, potresi, a naravno sve to utječe na mentalno zdravlje i djece i roditelja. No, djeca kao djeca, vole igru koja im je idealan alat da prođu neke traume, da odlete u svijet mašte i da se razvijaju, kako na emotivnom, motoričkom, tako i na kognitivnom planu.

O tome što je to igra i kako utječe na djetetov razvoj do treće godine, u nastavku teksta govori naša suradnica, pedagoginja Jelena Raguž.

Što je igra? Igru je teško definirati. Mnogi autori, kao i područja znanosti istražuju taj fenomen. Igra je prvi oblik dječjeg učenja i istraživanja okoline koja potiče cjelokupan razvoj djeteta. Ona većinom je kreativna, ali i ne mora biti, no svakako potiče razvijanje novih vještina i obrazaca ponašanja te utvrđivanje postojećih.

Igra treba biti dječja svakodnevica, a koliko će ona u danu trajati ovisi o djetetovim obavezama, razvojnoj fazi, zanimljivosti materijala/stvari/igračke te drugim okolnostima koje utječu na život djeteta. Igra se kod djeteta ne treba ograničavati nego poticati i obogaćivati, stoga je teško dati vremensko ograničenje koliko bi ona trebala trajati.

Postoje različite podjele igre. Najjednostavnija i najučestalija je podjela prema autoru Duranu na funkcionalnu, simboličku i igru s pravilima, no nije jedina. Drugi autori igru dijele i na konstruktivnu, igru pretvaranja, kreativnu, lokomotornu, istraživačku, majstorsku... Neki autori ih dijele s obzirom na društvenu razinu na samostalnu, usporednu, povezujuću i suradničku.

Konstruktivna igra je vrsta dječje igre koju dijete izvodi korištenjem različitih predmeta s namjerom da nešto stvori.  Konstruktivna igra potiče korištenje različitih stvari i materijala te stvaranje složenih konstrukcija, dok simbolička igra podrazumijeva igre pretvaranja u kojima dijete ima ulogu i funkciju koje pripadaju toj igri. U simboličkoj igri dijete se koristi gestama, zvukovima i objektima da bi oponašalo događaje iz stvarnog života ili objekte. Uz to, konstruktivna igra javlja se između prve i druge godine života, a simbolička igra između druge i treće godine.

Dijete se cjelokupno razvija kroz igru. Što se točno razvija ovisi o vrsti igre o kojoj se radi u tom trenutku. Konstruktivna igra kod djece razvija različita područja od samostalnosti, odgovornosti, upornosti i kreativnosti, od fine i grube motorike, jezičnog izražavanja pa sve do senzoričkih funkcija, logičkog zaključivanja, koncentracije i pažnje.

Igre prema razvojnim fazama djeteta Dječja igra počinje od najranije dobi te se razlikuje ovisno o razvojnoj fazi djeteta. U najranijoj dobi roditelji s djecom vježbaju, nasmijavaju ih, koriste različite zvukovne podražaje, pjevaju i plešu. To su prvi oblici igre kroz koje dijete upoznaje i istražuje svijet.

Do prve godine igra se svodi na istraživanje različitih zvukova, zvečke, imitacije, raspoznavanje predmeta, igre skrivanja i otkrivanja, čitanje kratkih slikovnica te korištenje didaktičkih igračaka koje su prilagođene toj dobi.

Djeca do godinu dana uživaju u pjevanju pjesmica s popratnim ritmom zvečki, pljeska, plesu s roditeljima i igrama skrivanja i otkrivanja pomoću ruku ili marama.

U prvoj godini života dijete se počinje samostalno kretati pa igra uključuje motoričku aktivnost (ples, hodanje, trčanje, dodavanje lopticama). Dijete tada razvija svoja osjetila, a osobito je zanimljiv dodir kojim upoznaje različite materijale i teksture. Takozvani rastresiti materijali i igra s njima uz pomoć kantice, žlice ili čaše kod djeteta razvija razne funkcije. Osim što je opuštajuća i ugodna, igra rastresitim materijalom razvija hvat, okulomotoriku, finu motoriku, pažnju i koncentraciju. Dijete od najranijih dana uživa i u mediju vode, koji na njega utječe umirujuće i poticajno. Također, u se toj dobi počinje igrati jednostavnijim slagalicama i umetaljkama.

U prvoj godini djecu zabavlja građenje i rušenje tornjeva od mekanih većih kocki, ubacivanje slamčica ili tjestenine u boce te igra s vodom (špricanje i prelijevanje).

U drugoj godini života djeca počinju manje uključivati odrasle u vlastitu igru, koncentracija se povećava, a igra postaje bogatija. U toj dobi dijete već komunicira s okolinom. Djeca tada isprobavaju različite igre, a osobito im postaje zanimljivo oblikovanje materijala poput plastelina ili tijesta, slikanje rukama, spužvicama ili valjcima te uparivanje boja, veličina i oblika. Djeca vole igre koje od njih zahtijevaju motoričku aktivnost, primjerice: pantomima, lovica, gađanje i hvatanje,ples…

U drugoj godini života djeca mogu početi oslikavati pomoću tempera i spužvica ili širokih kistova, oblikovati materijale poput tijesta i plastelina, istraživati rastresite materijale (pijesak, zemlja, riža…) te igrati jednostavne igre loptom, sortirati stvari prema obliku ili boji te igrati igre s pjevanjem (Ringe raja, Kad si sretan..).

djevojcica se igra lutkicama

Već krajem druge i u trećoj godini razvija se simbolička igra kroz koju dijete razvija govor, emocionalnu samoregulaciju, oponaša svakodnevne situacije i aktivnosti iz okoline. Među prvim simboličkim igrama su uglavnom igra kuhinje, liječničkim priborom i bebama. Ovo su uglavnom prve simboličke igre jer su najbliže djetetovu iskustvu. U trećoj godini dijete može pratiti duže slikovnice, koje, uz interaktivno čitanje, razvijaju govor, pažnju, povezivanje i zaključivanje. U toj dobi dijete počinje razumjeti jednostavnije igre s pravilima.

U trećoj godini života djeca već prihvaćaju simboličku igru poput igre liječnika, kuhara, frizera ili automehaničara. Djeca počinju slagati lego kocke, koristiti lutke u igri i pratiti čitanje duže slikovnice. Dijete se u toj dobi može okušati u lijepljenju, slikanju tanjim kistom, slaganju težih slagalica ili lakšeg memoryja.

Uloga roditelja u dječjoj igri

Roditelj treba poticati dijete na igru. To može na mnoge načine: da ga pozove u zajedničku igru, da mu stvori poticajno okruženje, da mu daje zadatak, da ga potakne na istraživanje, da ga uključi u svakodnevne kućanske poslove… Mnogo je mogućnosti. Roditelji kroz igru stvaraju odnos s djecom koji je važan za njihovu budućnost. Ipak, ne trebamo živjeti u uvjerenju da smo stalno potrebni djetetu u igri. Kada mu ne trebamo, dijete će nam jasno dati znak ili nas postupno isključiti iz igre.

S namjerom da podigne svijest o važnosti mentalnog zdravlja, BIPA Hrvatska u suradnji udrugom ‘kako si?’ pokrenula je kampanju #PrekrasnaIznutra u kojoj će se fokusirati na različite aspekte mentalnog zdravlja, kako odraslih tako i djece, i to kroz cijelu godinu. Cilj je osvijestiti što veći broj ljudi o važnosti vlastitog mentalnog zdravlja i dati im alat za suočavanje s problemima. Kako je igra djeci glavni alat za upoznavanje svijeta i suočavanje s mnogim stresnim situacijama na zabavan i kreativan način, u ovome članku vas je pedagoginja Jelena Raguž upoznala s različitim vrstama igre i koji su tipovi igre primjereni određenoj dječjoj dobi te kako roditelj može sudelovati u igri svoga djeteta.

*Sadržaj nastao u suradnji s BIPA-om.

Fotografije: Shutterstock