Savjeti za roditelje čija djeca pate od perfekcionizma

Noć prije prezentacije njezina velikog projekta, Rebecca je bila bolesna od brige. Pokušavala je izgraditi minijaturni model kuće otporne na potres.

"Željela sam da svi detalji budu autentični - stepenice, prozori, sve", kaže ona. “Željela sam ispuniti očekivanja mog učitelja.” Ali vrijeme je istjecalo. Rebecca je odgađala odgađala početak zadatka i postajala sve nesigurnija i uplašenija.

Postala je napeta i tjeskobna te počela osjećati bol u prsima, a kad je shvatila da je zaboravila dodati temelj maketi, bila je bijesna na samu sebe. “Jednostavno sam se osjećala kao da sam potpuno podbacila.”

Rebecca je bila daleko od toga da ju netko nazove neuspješnom jer je imala sve odlike odlikaša.

“Ljudi su me smatrali djetetom koje zna što radi”. Imala je prosjek 5,0 i brojne nagrade na natjecanjima, čak je i školskim kolegama pomagala s domaćim zadaćama.

Savjeti za roditelje čija djeca pate od perfekcionizma

Shutterstock

Ali ispod pobjedničke fasade, Rebecca se mučila savladavanjem visokih standarda koje si je sama nametnula. "Moj identitet ovisio je o tome da sam pametno dijete".

Ako je dobila 14,5 od 15 mogućih govorila bi sama sebi: "Nisam se dovoljno trudila" ili "Nisam dovoljno dobra". Čak i kada su je drugi hvalili, nije osjećala da to zaslužuje. “Kada bih nešto naslikala i ljudi bi to hvalili, vidjela bih samo greške”.

RebeccaZarins nije jedina. Pet do deset posto tinejdžera pati od onoga što psiholozi nazivaju perfekcionizmom, kaže JillianRoberts, dječja psihologinja na Sveučilištu Victoria.

Epidemija perfekcionizma se širi, kaže Jillian. Eksplozija društvenih medija pruža stalni podsjetnik na to kako se djeca imaju potrebu međusobno uspoređivati.

Facebook ili instagram omogućuju korisnicima da kontinuirano mjere svoju popularnost kroz broj "lajkova" prikupljenih za selfije i druge objave. A kada objave prođu nezapaženo, njihovo samopouzdanje još više pada. Društveni mediji djeci perfekcionistima još više uništavaju ionako lošu sliku o sebi, kaže profesor psihologije Gordon Flett. “Studenti se uspoređuju jedni s drugima na Instagramu gdje sve vrvi od lažnih prikaza idealnog života”. Ovi lažni portreti čine ih da se osjećaju još beznačajnijima, kaže Gordon.

Dugotrajni osjećaj nedostojnosti zapravo je temeljni uzrok perfekcionizma, kaže Jillian. “Ne osjećate se dobro onakvi kakvi jeste, pa taj osjećaj nedostojnosti nadoknađujete tako što sve želito učiniti savršeno”.

Premda i genetika neku djecu čini podložnim takvim tjeskobnim razmišljanjima, stres itekako može pogoršati njihovu sklonost perfekcionizmu, kaže Gordon. “Perfekcionisti nastoje imati osjećaj kontrole nad stvarima koje se ne mogu kontrolirati”.

Pretjerani zahtjevi u školi jedan su od glavnih izazova s kojima se susreću tinejdžeri. “To dovodi do velikog stresa, djeca se prestanu zabavljati i počne ih mučiti nesanica”. Ako tome pridodate druge izvore tinejdžerske tjeskobe, uključujući preambiciozne naporne roditelje, obiteljske sukobe i nestabilno tržište rada na kojem čak ni dobro obrazovana djeca ne mogu pronaći dobar posao, imate savršen recept za ozbiljne psihičke probleme, kaže Jillian.

U Rebeccinom slučaju, mješavina nekoliko različitih elemenata utjecala je na njezin perfekcionizam. Prvo, raspad braka njezinih roditelja uzdrmao je njezin osjećaj stabilnosti. Prepucavanje roditelja i seljenje iz jednog roditeljskog doma u drugi, stvarali su joj ogroman stres. Perfekcionizam je za nju postao mehanizam suočavanja. “Nisam mogla kontrolirati njihov odnos, ali sam mogla kontrolirati način na koji sam radila stvari”, govori Rebecca.

Shutterstock

Prelazak na program za darovite učenike u novu školu, dodatno je pogoršao njezin klimavi osjećaj samopouzdanja. Navikla je biti najbolja u razredu, a njezino je samopouzdanje dodatno oslabjelo kada je naišla na učenike čiji su uspjesi zasjenili njezine. "Bio je to šok, brinula sam se da možda nisam dobra kao što sam mislila da jesam".

Ako mislite da bi vas oduševilo da imate dijete pefekcionistu kakva je Rebecca, razmislite.

U nastojanju da se postigne uspjeh, perfekcionizam može imati suprotne rezultate, kaže Gordon. Perfekcionisti su sebi postavili nerazumno visoku ljestvicu i kada osjete da nisu uspjeli, muče se mislima poput “Trebao sam znati bolje” i “Ja sam gubitnik”. Neka su djeca toliko hedikepirana strahom od neuspjeha da se ne mogu nositi s testovima i predati zadatke na vrijeme, jer smatraju da mogu još bolje i nikada nisu zadovoljna trentačnim postignućem, kaže Gordon.

Strogi samokritični stav može dovesti do depresije i tjeskobe, djeca znaju čupati kosu, imati bolove u trbuhu, patiti od iscrpljenosti i nesanice.

Nažalost, mnogi perfekcionisti toliko žele održati privid normalnosti da izbjegavaju potražiti pomoć, što može imati ozbiljne posljedice, a ponekad može završiti i samoubojstvom.

Srećom, Rebecca si nikada nije pokušala oduzeti život. No ipak se razboljela kad se njezin perfekcionizam oteo kontroli. Obuzela ju je tjeskoba i nije više mogla komunicirati s vršnjacima. Svoju je frustraciju iskaljivala na mlađoj sestri s kojom se bez prestanka svađala. Imala je poteškoća sa spavanjem, “stalno se osjećala neraspoloženo” i konstantno plakala. Nije izlazila iz kuće i osjećala se beznadno.

Godinu dana nakon što su se pojavili prvi simptomi, došlo je do kraha. Probudila se s bolovima u prsima i majka ju je odvela u bolnicu. Dijagnosticirana joj je teška depresija i upućena je psihijatru.

Liječenje može potrajati godinama jer za teža psihička stanja nema instant rješenja. U svakom slučaju, najvažnije je što ranije potražiti liječničku pomoć. Dugo čekanje da će problem proći sam od sebe, još jače može pogoršati ionako teško stanje.