MOBBING U VRTIĆU: Ako dijete gubi stvari i postalo je plašljivo provjerite što se događa

Već smo čuli za mobbing u mnogim aspektima života. Bilo da nam je netko od prijatelja bio izložen ili smo iskusili mobbing na vlastitoj koži. No, takva vrsta ponašanja se sve češće pojavljuje i u školama i u vrtićima. Zabrinuti roditelji s pravom se pitaju hoće li i njihovo dijete postati žrtvom. Što je zapravo mobbing u vrtiću? Je li mobbing kad se jedna grupa djece ne može ili ne želi igrati s drugom grupom ili kad jedno dijete tuče drugo dijete? Ili je to sasvim normalno u toj dobi? Mogu li djeca u dobi od tri do šest godina tako nešto činiti?

"Mobbing je jedan poseban oblik nasilja. O njemu se govori onda kad se jedno dijete redovno i sistematski, direktno ili indirektno tjelesno i psihički zlostavlja. Žrtva se stalno osjeća poniženo i bespomoćno, u najgorem slučaju dolazi do poremećaja osjećaja vlastite vrijednosti. Gurkanje, udaranje, prijetnje, skrivanje odjeće, ismijavanje, ignoriranje, ucjenjivanje, ocrnjivanje - presudno je da se mobbing odvija po određenom pravilu tako da više djece terorizira svoju žrtvu koja je uvijek ista osoba. Definicija riječi mobbing dolazi iz engleskog jezika i otprilike znači 'psihoteror'", kaže Francoise Alsaker, profesorica na usveučilštu u Bernu koja je o mobbingu u vrtiću napisala i knjigu.

Mogu li mala djeca terorizirati?

"Ono što sliči mobbingu, većinom su konflikti koji su dio faze razvoja djeteta. Djeca reagiraju situativno. Zato je pitanje da li su četverogodišnjaci i petogodišnjaci sposobni za takva sistematska djelovanja. U pravilu te svađe ne traju toliko dugo da bi se moglo govoriti o mobbingu" objašnjava Melita Walter, stručni savjetnik za prevenciju nasilja u minhenskom gradskom vrtiću.

Odgojiteljice u tom vrtiću, Irene Ott i Christine Bosch, ne vjeruju da su njihovi štićenici dovoljno zreli za dugoročno i sistematično djelovanje. Naravno da postoje dominantna djeca kojima se druga djeca kao vođama dive. S druge strane postoje djeca koja su spremna pratiti predvodnika i nikada se ne braniti čak i u slučaju ako im netko nešto oduzme. Međutim, to se ne događa namjerno ili planirano. Najčešće je to pitanje temperamenta.

Dr. Marija Kulis, diplomirani pedagog iz Münchena dijeli mišljenje svojih kolegica da je mobbing češće zastupljen u školi i dnevnim boravcima. Kao specijalista na tom području promatrala je i došla do uvjerenja da osnovne forme mobbinga već postoje u vrtiću i to u formi socijalne iznude. Tome pripada poznata prijetnja: "Onda više nisam tvoj najbolji prijatelj". Ako dijete uz pomoć ucjena postigne svoje ciljeve, jasno mu je da ima moć nad drugima i da mu se radi toga drugi dive. No ne mora značiti da su djeca kojima je zadovoljstvo da dominiraju nad drugima i da ih ljute, zločesta i agresivna. "Dovoljno je da su takva djeca naučila da se mobbing isplati i da nitko neće intervenirati", kaže autorica Alsaker. Ona smatra da je zabrinjavajuće da djeca takav način ponašanja kopiraju od odraslih.

Prevencija

Da takav način ponašanja ne bi postao uobičajen i doveo do mobbinga u školi ili dnevnom boravku potrebno je pozorno promatrati razvoj situacije među djecom. Tek onda kad dođe do stalnog poremećaja u ravnoteži snaga među djecom, uključiti će se odgajatelji: kao na primjer u situaciji da Petar stalno ima glavnu riječ u odnosu na Marka ili ako je Sara uvijek sama, bez obzira je li u pitanju sport ili zajednički ručak. "U tom slučaju pokušavamo zajedno s djecom naći rješenje", kaže Irene Ott.

Takav savjet daje i Francoise Alsaker, koja je u okvirima svoje studije postavila pravila na koja se mogu pozvati svi pa i oni slabiji. U osnovi će se kod djece koja su slabija tražiti i poticati njihova snaga s ciljem da se ojača nihovo samopouzdanje. S pedagoškim metodama kao što su primjerice igranje uloga ili razgovori, dijete se može naučiti obraniti od potencijalne uloge žrtve. Marko se osjeća mnogo sigurnije otkada je svjestan da bolje računa i zna pisati više slova nego Petar koji je od njega godinu dana stariji. Marko uči Petra kako da napiše svoje ime.

"Neka djeca moraju naučiti izreći "ne" kad osjećaju da ih se loše tretira ili kad ih se pokuša prisiliti da učine nešto neprimjereno", objašnjava gospođa Alsaker u svojoj knjizi. Čest je slučaj da roditelji ne trpe da im se oponira pa se djeci čini da je riječ "ne" nešto što je loše. Ili će njihov "ne" biti jednostavno ignoriran tako da se djeci sve čini besmislenim.

"Dominantna djeca trebaju pomoć da bi im njihova uloga vođe bila jasnija. Ako se njihove jake strane i njihova energija ne sputavaju nego ih se potiče, takva snaga se neće pretvoriti u prkos nego u kreativnost", kaže iz svog dugogodišnjeg iskustva Melita Walter. Jedan nogometni tim treba jakog kapetana da bi mogao pobijediti.

Znakovi upozorenja

Mobbing kakvog poznajemo na radnom mjestu u pravilu ne postoji u vrtićima u kojem su granice jasno postavljene. Ako je dijete stvarno dulje vrijeme nesretno u vrtiću bez obzira na razloge, pokazat će se  znakovi upozorenja koje Francoise Alsaker ovako opisuje:

• dijete više ne želi ići u vrtić
• često se žali na glavobolju, bolove u trbuhu ili druge bolove prije odlaska u vrtić
• u vrtiću se ili na igralištu većinom igra samo
• vrlo je plašljivo
• ne priča o sebi lijepo
• ima slab apetit, poremećaje u spavanju ili ima noćne more
• iz vrtića dolazi s povredama ili svako toliko zamijetite da ima masnice
• gubi stvari ili ih donosi kući oštećene

Rješenje problema

Prisutnost ovih znakova ne potvrđuje automatski da je dijete žrtva mobbinga, jer je moguće da su pitanju mnogi drugi uzroci ovih pojava. U svakom slučaju, roditelji bi trebali pokazati interes i brigu za svoje dijete, a pogotovo bi trebali imati razumijevanja ako dijete odmah ne želi o tome pričati. Djeca često imaju osjećaj krivice radi situacije u kojoj se nalaze. Od velike je pomoći, i preporučuje se, razgovor s odgojiteljicom. Postupno treba uključiti i dijete u razgovor i zajedno s njim naći rješenje. Većinom dolazi do poboljšanja situacije samo kad se o postojećem problemu razgovara.