Uobičajeno je da se majka voli, kao neko nepisano životno pravilo. Premda, ima ljudi koji prema majkama, naročito kada odrastu, postanu poprilično ravnodušni. Pribrojimo li tu i one koji zaista mrze svoje majke, ne preostaje nam drugo već priskočiti otkrivanju zašto je to tako i kako pomoći 'hejterima'.

Psihijatri i psiholozi često govore da je utjecaj majke na psihički razvoj djeteta jedna od najznačajnijih, a svakako najeksploatiranijih tema u psihologiji.Kvaliteta emocionalne veze između majke i djeteta, prema teorijama razvojne psihologije, određuje kasniji odnos osobe prema sebi samoj, ali i prema svijetu oko sebe. Na samom početku majka i dijete predstavljaju jedinstvo u kojem je dijete apsolutno ovisno o majci. Stručnjaci vole reći da je ono što dijete vidi u očima svoje majke upravo ono samo. Majka djeluje kao zrcalo koje empatijski reflektira različita dječja raspoloženja i na taj način uvodi dijete u njegov unutarnji svijet. Ono što majčino lice iskazuje daje djetetu potvrdu njegovog postojanja.

shutterstock_619317173.jpg
Shutterstock Na samom početku majka i dijete predstavljaju jedinstvo u kojem je dijete apsolutno ovisno o majci

Velika je to odgovornost postavljena pred naše majke. Roditeljstvo i odgoj djeteta zbog svog prirodnog slijeda čine se ponekad kao jedna od najjednostavnijih stvari na svijetu, ali su zapravo najodgovornije životne uloge koje očekuju većinu ljudi. Moramo biti svjesni da smo donekle robovi vlastitog nasljeđa, pa tako ni majke ne mogu izbjeći da u svoje veze s djetetom unesu sličnosti kakve su roditelji imali s njima. Primjerice majka koja je sigurna u svoju seksualnost pomoći će kćeri da prihvati svoju vlastitu ženstvenost, dok će isto tako znati primiriti svoju urođenu posesivnost prema sinu i otvoriti put njegovom poistovjećivanju sa čvrstom figurom oca koja mu je potrebna za zdrav razvoj.

Koliko je samo prostora za greške, i koliko nas posljedice tih grešaka kasnije određuju. Čini li se onaj pojam 'mržnje' s početka sad ipak malo smisleniji, i ne tako jednodimenzionalan i grub? Dijete dodjeljuje ideju savršenstva i svemoći svojoj majci. Postoje dva stanja; u prvom je svemoć i savršenstvo u majci dok dijete ostaje bespomoćno, dok u drugom dijete postaje svemoćno biće dok je bespomoćna majka samo promatrač. U psihologiji je to osnova primarnog konflikta za čijim se rješenjem traga čitav život. Istovremeno postojanje dvaju oprečnih ličnosti u ljudskoj psihi naziva se bipolarnom strukturom karaktera i ono stvara preduvjet za osnovni konflikt između ambicija i ideala koji se mora razriješiti. Jednostavno rečeno dijete mora naučiti voljeti, ali i mrziti.

Zbog svega navedenog ne osuđujmo naše majke, već prepoznajmo razloge zašto 'mrzimo' svoju majku i oprostimo svojoj majci - mi smo njena slika i prilika, možda nesavršena, ali svakako rezultat njenog truda i procesa odgoja koji je sve samo ne lagan posao. Na kraju krajeva ovdje smo, čitamo ovaj članak, želimo učiti, nije li naša majka ipak napravila velik posao?!

shutterstock_1653376615.jpg
Shutterstock Ne osuđujmo naše majke, već prepoznajmo razloge zašto 'mrzimo' svoju majku i oprostimo svojoj majci

Prođimo zajedno našu 'check listu' koliko zapravo zamjeramo svojoj majci;

1. Draga majko, nisi me dovoljno grlila, mazila i ljubila.

2. Draga majko, uvijek si me više kritizirala, nego hvalila.

3. Draga majko, savjeta i prodika je uvijek bilo, ali jesi li me slušala?!

4. Draga majko, obećanje ipak nije ludom radovanje?!

5. Draga majko, tvoje kazne uvijek su mi teško padale.

6. Draga majko, uvijek sam ja bio/la dežuran krivac.

7. Draga majko, 'volim te' su dvije riječi koje znače najviše na svijetu.

shutterstock_1463151269.jpg
Shutterstock Važno je da kažemo svojoj majci 'hvala što si me odgojila, oprošteno ti je sve što možda nije bilo idealno i, volim te, draga majko, bezuvjetno!'

Nije važno jesmo li se pronašli u svih sedam točaka, u jednoj ili niti jednoj, važno je da kažemo svojoj majci "hvala što si me odgojila, oprošteno ti je sve što možda nije bilo idealno i, volim te, draga majko, bezuvjetno!". Osvještavanjem i kristaliziranjem našeg odnosa s majkom, odradili smo veliki korak za budući odnos s našim djetetom. Učimo iz pogrešaka i učimo cijeli život. Prenesimo mudrosti kojima se bogatimo za života na svoju djecu. Duboko u nama postoji osjećaj da je život neprestani ciklus primanja i davanja energije. Ponekad je ta izmjena lagana i jedva se može zamijetiti, drugi put to je vrtlog energije i tada znamo da aktivno sudjelujemo u životu. Bez tog aktivnog jedinstva suprotnosti, život bi bio tek pasivno vegetiranje, a ne izmjena energija ravna kakvom vulkanu ili suncu.

Naša majka je svoj dio tog životnog ciklusa ispunila, štafeta je prenesena, odgovornost je sad na nama. Naša djeca bit će zahvalna, a naša djeca su naša radost, svjetlo i budućnost.

shutterstock_1511192375.jpg
Shutterstock Osvještavanjem i kristaliziranjem našeg odnosa s majkom, odradili smo veliki korak za budući odnos s našim djetetom

Napisao: Neven Ivić, Life coach