Proslavljena hrvatska manekenka, poduzetnica i majka troje djece Ljupka Gojić Mikić gostovala je u podcastu "Mame kod Lane" gdje je govorila o odrastanju djece u Japanu. Njezina priča pravo je osvježenje jer otkriva ono što se nama čini nezamislivim. Ljupka je otkrila da je Japan zemlja u kojoj roditelji nisu opterećni ocjenama, učenjem i ispitima, nego srećom i emocionalnim stanjem djeteta.
Ljupka je prepričala trenutak koji joj je posebno ostao u sjećanju: učiteljice njezine kćeri došla je biciklom do kuće, ušla na prag i počela razgovarati o tome kako se djevojčica osjećala, što joj donosi radost i kako prolazi kroz svoje male životne izazove. Kad je Ljupka upitala o knjigama, zadaći i ocjenama, učiteljica je nježno i smireno rekla: "To nije vaša briga, vaša briga je je li Jana emotivno dobro".
Za roditelja koji je odrastao u kulturi gdje su ocjene i uspjeh u školi mjerilo svega, taj pristup može biti istovremeno osvježavajući i zbunjujući. Ljupka je kroz ovaj primjer pokazala kako Japanci vjeruju da je zadatak roditelja brinuti o sreći i emocionalnoj ravnoteži djeteta, dok školski sustav preuzima brigu o znanju i učenju.
Početak školovanja
Japanska djeca nemaju ispite znanja sve do četvrtog razreda. U prve dvije godine školovanja cilj nije nastavak akademskih sposobnosti, već izgradnja dobrih načina i razvoja karaktera. Kroz igru, kvizove i svakodnevne aktivnosti, djeca uče kako biti velikodušna, empatična, tolerantna i pravedna.
Za Japance, škola nije samo mjesta stjecanja znanja, ona je prostor gdje se oblikuje osobonost. Znanje su zidovi, a karakter je temelj.
Školska godina i rituali
Japanska školska godine počinje u travnju, često u vrijeme cvjetanja trešnje, što polazak u školu čini prelijepom i simboličnom ceremonijom. Praznici traju oko pet tjedana, ali učenici su tijekom tog razdoblja pozvani povremeno se pojaviti u školi u sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima. Čak i najmlađi dobivaju neku vrstu ljetnjeg domaćeg zadatka.
Tradicionalno, subotnja nastava bila je uobičajena, ali je u modernom obrazovanju ukinuta. Osnovna škola traje šest godina, nakon čega slijedi niža srednja koja traje tri godine, viša srednja tri godina, a fakultet, kao i kod nas, traje četiri godine.
Čišćenje škole
Jedna od najprepoznatljivijih razlika između japanskih i europskih škola je odnos prema higijeni i urednosti prostora. Učenici sami čiste škole, i to se zove o-souji ili počasno čišćenje, navodi Zelena učionica.
Ručak u učionici – zajedništvo i zdrave navike
Za vrieme školskog ručka, djeca jedu u učionicama zajedno sa svojim učiteljima. Školski jelovnik osmišljavaju stručnjaci, a obrok je prilika da se djeca zbliže s nastavnicima, nauče zdrave navike i razviju kulturu prehrane. Poslužuju ih učenici koji su tog dana zaduženi, što im daje osjećaj odgovornosti i zajedništva.
Izvannastavne aktivnosti i dodatno učenje
Većina japanskih učenika pohađa različite radionice i aktivnosti poslije škole, a oni koji žele upisati prestižne niže srednje škole pohađaju dodatne satove i privatne pripreme. Mala djeca već od ranog uzrasta uče da učenje tijekom praznika nije opterećenje, već način da se održe i unaprijede radne navike.
Poštovanje kulture i tradicije
Japanski obrazovni sustav njeguje i kulturne vrijednosti. Učenici uče kaligrafiju (shodo), pišući hiјeroglife na rižinom papiru, i komponiraju poeziju haiku. Ove umjetničke forme služe ne samo za razvijanje veština, već i za poštovanje tradicije i kulturne baštine.
Uniforme su obavezne, a stroga pravila o frizurama i šminkanju pomažu u uklanjanju socijalnih razlika i potiču radnu atmosferu.
Izvor: Yumama