Tridesetosmogodišnja dizajnerica i manekenka Ljupka Gojić od 2008 do 2017. godine sa svojom je obitelji živjela u Japanu, u zemlji u kojoj su jaki potresi svakodnevica. Kada je pitate da usporedi svoje iskustvo potresa ovdje i u Japanu, Ljupka skromno odgovara kako joj je ta usporedba prilično teška, čak i neugodna jer ono što su proživjele obitelji u Banovini prava je tragedija.

„Da se u Hrvatskoj unatrag nekoliko desetaka godina ulagalo u obnovu Banovine, ovaj potres ne bi imao ovako teške posljedice“, kaže Ljupka i nastavlja kako u Japanu vode posebnu brigu o gradnji zgrada i da se cijela njihova kultura temelji na tome da budu spremni na iznenadne katastrofe, kao što je potres.

„Mi smo se opustili, svi smo vjerojatno mislili da se u Hrvatskoj takav potres događa jednom u sto godina, no morat ćemo promijeniti svoje stavove“, kaže Ljupka i nastavlja kako se u Japanu djeca od malih nogu u vrtićima i školama educiraju o potresu i o tome što činiti za vrijeme potresa.

“Svaka obitelj ondje ima spreman ruksak za potres. Pričala mi je kći kako su u školi, kad je bio potres, svi mirno čučnuli pod klupe i čekali da prođe, a onda izašli iz zgrade na čistinu. Osobno me jedanput uhvatio potres blizu vrtića moje druge kćeri i vidjela sam kako tete nakon što je prestalo tresti mirno izvode djecu koja su izlazila držeći se za ruke dvoje po dvoje. Nije bilo panike, vrištanja ni drame. Dapače, jedanput sam bila na 17. katu nebodera u Tokiju kad je bio potres. Ljuljalo se, ali nije bilo dramatično”, prisjetila se.

Na pitanje kako su njezine kćeri proživjele ovaj zadnji potres u Zagrebu, Ljupka odgovara: „Za vrijeme potresa, moje su kćeri bile sa suprugom na nasipu, vozili su se biciklima. Suprug čak nije ni osjetio potres, ali starija je kćer osjetila kako ne može kontrolirati bicikl. Odmah je shvatila da je potres. Cure su se uplašile tek kada mene nisu mogle dobiti na telefon, a znale su da sam ostala u stanu.“

Poučeni iskustvom iz Japana, još od potresa u ožujku, Ljupkina obitelj ima spakirane ruksake za slučaj potresa. U ruksacima imaju obavezno vodu, bateriju, neke suhe grickalice i vlažne maramice, rezervnu toplu odjeću...

Dugo će nam trebati da se oporavimo od ove katastrofe koja je pogodila Banovinu, pogotovo oni koji su ostali bez svojih najbližih i bez svojih domova. Naučimo iz ove tragedije, da bismo sačuvali živote budućih generacija.

Tekst: S. M.

Foto: Instagram