Dr. Rajović otkrio koji su školski predmeti najvažniji za djecu: Razvoj potiče i aktivnost koje se mnogi srame

Kad su u pitanju školski predmeti, većina smatra likovnu i glazbenu kulturu te tjelesni odgoj sporednima, neki čak i nevažnim predmetima. Pažnja je više usmjerena na matematiku i hrvatski jezik, jer nam se čini da je najvažnije da dijete nauči pravilno govoriti, čitati, kao i da nauči brojeve i osnove računanja.

„Dijete koje mora svirati, recimo, gleda note. I sada mora čitati te note, interpretirati ih, to ide na prste, i recimo svira klavir, to je dvije ruke razmaknute. To je vrlo važan kognitivni proces. Zatim, recimo, fizički - kretanje, rotacija, ravnoteža. U školama gdje radimo, gdje se provodi NTC sustav, u prvom i drugom razredu razapinjemo gumu između klupa, vješamo zvona. I što smo dobili, kakav fenomen? Svi se javljaju, zašto? Pa, idemo na ploču. Napisat će nešto unatrag na mjestu. Evo ga, kretanje svaki dan, četiri sata“, rekao je dr. Rajović, osvrćući se na umjetnost.

„Radije bih rekao da su fine motoričke vještine jako važne. U redu je da crtaju, ali razvijajmo svih deset prstiju, plastelin, glinu, da nešto naprave prstima. Dakle, gledao bih na prednost tih predmeta. To je formiranje dubokih moždanih regija, a ne odmah ići na matematiku, gramatiku, to će doći. Prvo to ide kao osnova djetetovog razvoja, a onda slijedi neka nadogradnja.“

Folklorni ples

Dr. Rajović je spomenuo plesanje folklora, aktivnosti koja je koristna za dječji razvoj.

„Posebno bih istaknuo folklor, gdje je sada sve objedinjeno, i glazba i pokret i ritam, i što dijete u kojem trenutku radi. Ovdje su zapravo povezane sve regije mozga. I recimo, često čujem roditelje kako se srame folklora. Pa to je naša kultura, tradicija. Zašto to ne vratimo u škole? Da me netko pita, to bi bilo zakonski obavezno barem do četvrtog razreda. Prvo što nauče o svojoj kulturi, tradiciji, kreću se, spretni su, okretni, slušaju glazbu. To je jako važno kao neki trening mozga“, zaključio je.