„DOPUSTILA SAM SINU DA 50 SATI TJEDNO IGRA IGRICE“: Majka izazvala lavinu kritka, no psiholozi vide i pozitivnu stranu

Britanka Clare Matthew otkrila je da njezin 13-godišnji sin Ben svaki dan gotovo devet sati igra igrice na Xboxu, a iako njoj to ne smeta, javnost je zgrožena. Evo što kažu psiholozi

Shutterstock dječak 50 sati tjedno igra xbox, psiholozi komentiraju popularnost video igrica

„Svaki dan poslije škole Ben dolazi kući i do odlaska u krevet igra igrice na svom Xboxu. Vikendom zbog toga gotovo ne izlazi iz sobe”, započinje svoju priču Britanka Clare Matthew i dodaje da ju ova ovisnost njezinog sina ne smeta, jer je „on tako pametan“. U razgovoru za The Sun ova majka koja ima i 14-godišnju kćer Sophie je otkrila kako se igranje igrica nije negativno odrazilo na njegove školske obaveze, štoviše, Ben ima odlične ocjene i profesori ga obožavaju.

Shutterstock  'Moj 13-godišnji sin zbog igranja igrica vikendom gotovo i ne izlazi iz sobe', kaže Britanka Clare Matthew

„Neprestano mi govore kako je pametan i drag”, kaže mama koja svog 13-godišnjeg dječaka naziva „tinejdžerom genijalcem“. Prvu igraču konzolu kupila mu je kad je imao svega četiri godine i od tada je lud za igricama. Tijekom odrastanja imala je problem s tim da ga otrgne od ekrana. “Vrištao bi i vikao za vrijeme večere kad bi ga natjerali da se makne od igrica i jede za stolom”, objasnila je i rekla da je, nakon što su mu priprijetili zabranom igranja igrica, počeo slušati njihove naredbe. "Ako ne dođe na večeru, jednostavno ću mu isključiti konzolu iz struje", priča sa smiješkom i ističe kako tu ovisnost dijele i njegovi prijatelji.

Shutterstock  Prvu igraču konzolu Benu je mama kupila kad je imao svega četiri godine i od tada je lud za igricama

"Nikad se ne sastaje s prijateljima vani. Svi su u svojim spavaćim sobama i razgovaraju putem slušalica. Neću ga tjerati van ako ne želi ići. Sve mame s kojima razgovaram osjećaju se isto, ali nisam sigurna da je njihovoj djeci tako dobro u školi. Razlika između njih i Bena je u tome što je on jako pametan”, priča Clare i priznaje kako njezin sin nije zainteresiran niti za to da provodi vrijeme s obitelji. "Meni to ne smeta, Ben može što god želi, ako želi igrati igrice na svom Xboxu danima, bez prekida, ima moj blagoslov", priznaje.

Shutterstock  Clare kaže da Ben ne izlazi s prijateljima, svi su u svojim spavaćim sobama i razgovaraju putem slušalica

Jedino vrijeme kada Ben ne igra igrice je kada igra nogomet tri puta tjedno sa svojim lokalnim timom. „Smatraju ga zvijezdom momčadi. On je stvarno u formi i zdrav, ali ne mora biti - on je golman, samo hvata lopte, a ne trči po terenu“, nastavlja šokirati Clare koja je svjesna kako se većina roditelja ne slaže s načinom na koji odgaja sina, ali, ističe – nju za to nije briga.


ŠTO O IGRANJU IGRICA KAŽU PSIHOLOZI?

Shutterstock  Psiholozi ističu kako čak 99 posto dječaka i 94 posto djevojčica u SAD-u igraju video igrice

Predugo se ističu negativne strane igranja kompjuterskih igrica isključivo zbog nekoliko negativnih konotacija koje imaju na razvoj mlade osobe kao što su predugo sjedenje pred kompjuterom, nedostatak socijalne interakcije i izloženosti nasilju. Novija istraživanja pokazuju da su pozitivne posljedice igranja brojnije od onih negativnih, pa tako igranje kompjuterskih igrica potiče razvoj kognitivnih vještina, pozitivno utječe na jačanje samopouzdanja, motivacije, jača socijalne vještine i utječe na razvijanje stabilnijeg načina nošenja s emocijama. Kompjuterske igrice postale su interaktivne, realne, kreativne, a neke od njih potiču i tjelesnu aktivnost.

Društvene igre potiču razvoj sličnih vještina i sposobnosti kao i one igrane na kompjuteru. Ipak, danas se prednost mora dati kompjuterskim igrama jer su jednostavno postale neizostavne u razvoju djeteta. Igraju se na kompjuteru, igraćim konzolama, tabletima i mobitelima. Nedavno istraživanje u SAD-u otkriva da kompjuterske igrice igra oko 99 posto dječaka i 94 posto djevojčica te da oko 97 posto djece tako provede najmanje sat vremena dnevno. Pretpostavljamo da je situacija kod nas slična. Dakle, možemo i dalje govoriti kako su kompjuterske igrice loše ili možemo uvažiti činjenicu da su postale uobičajen i poželjan dio odrastanja svakog djeteta zbog brojnih pozitivnih učinaka koje imaju.

Tekst: psiholozi Igor Čerenšek i Ana Kotzmuth, Story Kids