Zvuči nevjerojatno, ali mnogu djecu danas treba poticati na klasičnu igru. Moderne tehnologije promijenile su način na koji se djeca igraju; sve su im draži ekrani, a sve manje - čast izuzecima! - autići, kockice, lopte... Igra pomaže djeci u poimanju svijeta oko sebe. Obzirom da dijete ima unutarnju potrebu razumjeti okolinu u kojoj se nalazi često će njegovu igru činiti elementi i uloge koje možemo pronaći u "svijetu odraslih“. Barem bi tako trebalo biti! Temeljem toga možemo reći kako je klasična igra, ustvari, vježbanje života, jer kroz nju dijete uči o odnosima, usvaja "nepisana pravila“, vježba određene uloge, razvija vještine komunikacije i sl. U igri dijete samostalno donosi odluke – postepeno uviđa da njegova akcija ima i određene posljedice. Uočava poveznice između uzroka i posljedice. A što ako sve to izostane; ako kutija s igračkama danima stoji netaknuta u kutu sobe, a ekrani na različitim gadgetima užarili su se od aktivnosti?
"Svaka obitelj je sistem za sebe i funkcionira na specifičan način, obzirom na rituale koje njeguje, pravila koja naglašava, odnosno granice koje (ne)postavlja. Igranje igrica, odnosno bivanje u virtualnom svijetu samo po sebi nije ili samo loše ili samo dobro. No, ako se u obitelji nalazi dijete koje većinu svog vremena provodi u tzv. virtualnom svijetu važno je sagledati zbog čega je to tako, odnosno koji se razlozi nalaze u pozadini takvog ponašanja", kaže Mateja Marinić, mag. rehab.educ., napominjući kako dijete može virtualni svijet koristiti za ostvarivanje socijalnih kontakata i razvoja vještina komunikacije, ali i kao i distrakciju od svakodnevnog života.
"Ako je ovo potonje slučaj, pitanje koje tu moramo postaviti je: od čega dijete bježi? Što mu to svakodnevno stvara neugodu ili nezadovoljstvo zbog čega virtualni svijet vidi kao kompenzaciju za zadovoljenje određenih potreba i osjećaj olakšanja. Tu je važan otvoreni razgovor s djetetom i razumijevanje te traženje mogućih rješenja na problem prekomjerne konzumacije video igara, odnosno bivanja u virtualnom svijetu. Ako prema djetetu pokažemo razumijevanje za aktivnost koju voli i koliku važnost ono pridaje određenoj video igri, onda ćemo moći zajedno s njime postaviti granice po pitanju vremena koje provodi u virtualnom svijetu. No, onda moramo znati koje ćemo druge aktivnosti ponuditi djetetu, a ne ostaviti ga na "cjedilu“ jednom kada odredimo granicu po pitanju igranja video igara ", kaže ova stručnjakinja, naglašavajući kako je važno da roditelji svakodnevno razgovaraju s djetetom o važnosti drugih aktivnosti i interesirati se za aktivnosti koje dijete voli, a ne uključuje video igre. Dijete će tada na određenoj razini spoznati "Aha, njih zanima što ja to radim, njima je doista važno o čemu ja pričam“ te će se manje imati potrebu „boriti“ oko postavljanja granica i lakše će pristati na kompromise.
"Poticanje na igru koja uključuje onaj realni, a ne virtualni svijet opet ovisi o obitelji, njenoj dinamici, pravilima i aktivnostima koje ona zajednički njeguje. Ako je dijete do određenog trenutka velik dio svog vremena provodilo u virtualnom svijetu te smo odjednom naglo 'srezali' to vrijeme i samo mu rekli neka se ide igrati, bez da smo dalje učinili išta po tom pitanju, dobivamo samo nezadovoljno i ogorčeno dijete. U početku se obitelj kao grupa može uključiti u neke aktivnosti kako bi dijete vidjelo da su svi članovi prisutni i zainteresirani, što mu može olakšati „tranziciju“ sa dominantno virtualnog svijeta u realni. Važno je pitati dijete koje aktivnosti bi njemu bile zanimljive, što bio volio raditi pa se kao roditelj uključiti u njih. Ponuditi djetetu istraživanje materijala, rekvizita, pravila igre, dopustiti djetetu da samostalno donese neke odluke oko željene aktivnosti. U suštini ovdje naglašavam važnost obitelji kao grupe koja može doprinijeti tome da dijete istraži aktivnosti i otkrije svoje interese, a da pri tome roditelji njemu budu podrška, da se zainteresiraju, da ga pitaju, da ne vrednuju njegov rad, da ga ne procjenjuju i ispravljaju, nego da jednostavno budu uz njega", kaže Martina napominjući kako svako dijete ima raznolike interese, no roditelji su ti koji mu pomažu u otkrivanju istih.
Cijeli intervju s ovom stručnjakinjom, koja tvrdi da je jednostavno odgojiti mentalno stabilno dijete i imati dobre obiteljske odnose, pročitajte OVDJE.
Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock
Odnos s majkom oblikuje sve naše kasnije odnose u životu: Psihologinja otkriva tipove privrženosti
Jennifer Lopez na premijeri s rodno neutralnim djetetom: Emme ima 17 godina, a mama kaže da joj je ovo najbolji spoj
Gal Gadot ljubi svoje dijete u usta: Još jedan slavni roditelj na meti kritičara
Učiteljica otkrila jedan znak po kojem odmah zna koje dijete će biti problematično
'Hod po jajima' stil je koji nijedan roditelj ne želi priznati: Znakovi da ste odrastali s ovakvom majkom ili ocem