Dijete u prvim mjesecima života piški oko 30 puta tijekom 24 sata. Zapremina je mjehura mala, a piškenje je refleksna i nesvjesna radnja pa svaki put kada se pojača pritisak od količine mokraće dijete će obaviti nuždu. Tek oko šestog mjeseca dijete će rjeđe piškiti, otprilike oko 20 puta u 24 sata, što je znak da je živčani sustav sve zreliji i mišići mjehura se ne stišću toliko često. Mjehur sada već može zadržati više urina, dakle povećao se njegov kapacitet.
Kako mjeseci odmiču, tako do 18. mjeseca djetetova života postupno se prorjeđuju mokrenja, a stolicu, pogotovo nakon uvođenja krute hrane, uglavnom obavlja jednom do dva puta dnevno.
U razdoblju od 18. mjeseca do 30. mjeseca života dijete počinje biti svjesno punog mjehura, odnosno, tek sada dijete signale svog tijela počinje povezivati s punim mjehurom. Za to do sada nije bilo sposobno. Uz to, promatrajući najbliže osobe oko sebe, ono uočava poveznicu između male i velike nužde te odlaska na zahod.
Stoga, treniranje djeteta da traži kahlicu prije tog vremena često nema puno smisla. Djeca su spremna kontrolirati mjehur najranije krajem druge godine, u najvećem broju slučajeva tek u trećoj godini.
Znakovi da je dijete spremno za skidanje pelena
Ako dijete nije spremno, i najbolja će taktika sigurno propasti. Stoga, pričekajte dok ne vidite sljedeće znakove koji su pokazatelj spremnosti i zrelosti za ovaj veliki korak:
1. Više ne morate mijenjati pelene tako često. Do 20. mjeseca života, djeca piške toliko često da je nerealno očekivati da će moći kontrolirati mjehur. No mališan čija pelena ostane suha dva sata uzastopno i povremeno se i probudi u suhoj peleni, fiziološki je spreman za kahlicu.
2. Pražnjenje crijeva postaje predvidljivo. Bilo da ima veliku nuždu ujutro, nakon jela ili neposredno prije spavanja, redoviti ritam pomoći će vam da predvidite kada dijete staviti na kahlicu i povećati šansu na uspjeh.
3. Dijete samo najavljuje vršenje nužde. Neka djeca s veseljem najavljuju kada će doći do svečanog trenutka: 'Sad ću kakati!' Druga se povuku u kut kako bi obavila nuždu. Bez obzira na način signalizacije, čim dijete pokaže da je svjesno funkcija svog tijela, spremno je za kahlicu.
4. Ne podnosi prljave pelene. U određenim trenutku, većina mališana prolazi fazu kada im smeta nered. Od mrvica u majici, ljepljivih prstića, pa do punih pelena. Počinje im smetati nered pa je ovo izvrsna prilika da započnete učiti dijete na kahlicu.
5. Može se samo skinuti. Kada priroda 'stisne', kahlica neće biti od velike koristi ako se dijete ne može brzo skinuti.
6. Razumije i može povezati radnje vezane uz određeni dio tijela.
Koje su stvari od pomoći, a koje nisu?
Pripremajući dijete za učenje na zahod ili kahlicu, možete se koristiti i nekim pomagalimna, igračkama, slikovnicama ili metodama, a neke biste trebali izbjegavati jer, iako možda mogu polučiti uspjeh, dugoročno nisu razvojno pozitivne.
Lutkica koja pije i piški
Neki roditelji odvikavanje od pelena počinju upoznajući dijete s osnovnim fiziološkim potrebama i demonstrirajući ih na lutki. Riječ je o lutkama kojima možete dati da piju vodu, a potom ih staviti na kahlicu jer će 's druge strane' ta ista tekućina izaći van. Dijete na taj način može razumjeti zašto idemo na zahod i što se događa u našem tijelu. Ova je metoda dobra za osvještavanje djetetovih fizioloških potreba i njihovo verbaliziranje.
Slikovnice i crtići
Postoje slikovnice u kojima je odlazak na zahod opisan na toddlerima razumljiv način. Jednako tako, na internetu možete pronaći edukativne crtiće na tu temu.
Donje rublje s omiljenim likom
Ako dijete ima neki omiljeni lik iz crtića, donji veš s tim likom može biti dobar poticaj. Pogotovo kad djetetu date važan zadatak: 'Dora ili Elza trebaju ostati suhe do kraja dana!'
Mala proslava
Nekim se roditeljima pokazalo motivirajuće pripremiti malu proslavu kojom obilježavate prvi dan bez pelena. No ova 'motivacija' može biti kontraproduktivna ako iz bilo kojeg razloga odustanete od odvikavanja.
Nagrađivanje poslasticama
Postoje različita mišljenja o tome. Neki smatraju da se takvim nagrađivanjem previše ističe i naglašava nešto što je samo po sebi normalno, kao izbacivanje sadržaja iz svoje probave. Drugi pak smatraju kako metoda nagrađivanja slatkišima općenito nije dobra na duge staze jer kod djeteta stvara obrazac ponašanja u kojem će raditi stvari isključivo radi nagrade i tuđeg odobravanja, a ne zbog sebe.