GRIZE, ŠTIPA, UDARA: Što da radim kad je moje dijete agresivno?

Razdoblje između 2. i 3. godine djetetova života ne naziva se bez razloga prvi pubertet. Djeca počinju ispitivati nove granice, počinju jasnije izražavati svoje stavove, a često se dogodi da svoju ljutnju, nezadovoljstvo i frustraciju rješavaju grizenjem, štipanjem ili udarcima. Ne brinite, određena doza agresivnosti je dio odrastanja u ranom djetinjstvu.

Sljedeći put kad vas dijete krene udariti, uhvatite ga za ruke i recite: ‘Znam da si ljut/a i u redu je biti ponekad ljut/a, ali nije u redu udarati!’ Dijete mora znati da su ti osjećaji normalni, ali da ih ne smije rješavati udarcima ili ugrizima.

2. Nemojte se raspravljati s djetetom

Izbjegavajte govoriti: ‘Kako bi se ti osjećao/la da tebe netko ugrize?’ Djeca od dvije godine nemaju razvijenu empatiju i zato ako udare nekoga na igralištu, otiđite kući, a ako ugrize nekoga sa željom da se izbori za igračku, oduzmite mu igračku. Tako će poanta biti jasnija.

3. Čitajte odgovarajuće priče

Priče u kojima se govori kako nasilje nije u redu svakako su dobrodošle. Dobro je da djeca i posredno prime poruku o netoleriranju nasilja, a ne samo od vas.

4. Naučite dijete koji su mu okidači

Ako vaše dijete eksplodira uvijek u određenoj situaciji (kad je previše djece u pješčaniku ili sestra skače po njegovom krevetu) pokušajte ga pripremiti na te situacije ili ih izbjegnite. Ako je ljutito kad je gladno ili umorno, pobrinite se da igra završi na vrijeme i da dijete pojede.

5. Grickanje za smirenje

Igračke koje se mogu grickati odlične su za djecu s problemom senzorne integracije koja traže oralni podražaj, odnosno stalno bi nešto grizla. Neka dijete ima ovakvu igračku sa sobom i gricka je uvijek kad osjeti potrebu za time. Kod manje djece, vi nosite takvu igračku u džepu i dajte je djetetu kad vidite da se sprema ugristi drugo dijete, primjerice za ruku.

6. Sigurnost za sve

Ako vaše dijete ozljeđuje sebe i druge i ima problema da se smiri, sjedite po turski i posjednite dijete u krilo, okrenuto leđima tako da vas ne može ugristi ili udarati. Ostanite smireni recite: ‘Kad prestaneš tući mamu, mama će te pustiti’. Kad osjetite da se djetetovo tijelo opustilo, pustite ga i pohvalite kako se smirilo.

7. Govorite DA, ne govorite NE

Djeca ne čuju rečenice u kojima govorite NE. Zato ne govorite djetetu: ‘Nemoj tući!’, već mu dajte nešto što može napraviti umjesto toga: ‘Ako imaš potrebu tući ili gurnuti nekoga, prekriži svoje ruke i sebe malo zagrli.’ Vježbajte to u normalnoj situaciji kako bi dijete to moglo upotrijebiti u zahtjevnoj situaciji.

8. Pohvalite mir

Pohvalite dijete kad se ne ponaša agresivno. Ako se igra smireno s prijateljem, pohvalite ga: ‘Baš se lijepo družite i dijelite igračke.’ Ako vas pita za pomoć umjesto da baci igračku na sred sobe zbog frustracije recite: ‘Lijepo si mi rekao/la što želiš. Bravo!’

9. Razmislite o izvoru agresije

Ako je vaše dijete starije od 4 godine, možda konzultacija kod psihologa nije loše rješenje. Možda ga ljuti dolazak prinove u obitelj, konflikt s roditeljem, nasilnik u vrtiću, smrt bake i mnogi drugi razlozi...

10. Budite dobar primjer

Iako će vam biti teško reagirati smireno kad dijete ‘poludi’, kontroliranje vlastitog ponašanja je ujedno i primjer djetetu. Ako vas vidi da vičete, divljate, skačete, postavljate se i gubite živce, dijete uči da je u redu tako se ponašati kad ste ljuti. Još ako ga tada i udarite, šaljete poruku kako je u redu udarati nekoga kad si ljut.

11. Ne tjerajte dijete da kaže ‘Oprosti’

Tjerati dijete da se ispriča samo će ga dodatno naljutiti. Djeca uče ispričavati se tako da imaju iskustvo da se vi njemu ispričavate, i to ne zato što vas je netko prisilio. Ako pogriješite, recite da vam je žao i tako dijete učite kako se to radi.

12. Mislite dugoročno

Trebat će proći vremena da se djetetovo ponašanje promijeni. Stalno postavljajte granice i govorite mu neka duboko udahne, ne odustane i trudi se.