Kad ste zadnji put osjetili dosadu? Onu pravu, pomalo frustrirajuću dosadu, a da je istog trenutka niste zatomili nekom glazbom, zadatkom ili telefonskim pozivom. Gotovo smo zaboravili kako je to dosađivati se, iako je dosada najbolje stanje za razvoj novih ideja, punjenje baterija i kontemplaciju.
Dosadu oduzimamo i vlastitoj djeci tako što se stalno trudimo zabavljati ih, angažirati i pretrpavati aktivnostima, a oduzimamo je i bebama. Nestrukturirano vrijeme je potrebno svima nama, a bebama dosada donosi mnoge dobrobiti.
Dosada pobuđuje kreativnost
Iznimno je važno bebama dati vrijeme za tišinu i samostalnu igru, čak i kad vam se čini da to nije nimalo produktivno, objašnjava doktor Robert C. Hamilton za Motherly.
To im omogućava da upiju sve doživljaje toga dana te da samostalno otkrivaju okolinu, bez ometanja.
Djeca koja se dosađuju, aktiviraju svoju kreativnost. Kada ne znaju što bi sami sa sobom, počinju primjećivati zanimljivosti u svojoj okolini te razmišljati izvan okvira. Isto vrijedi i za odrasle i za bebe.
Psihoterapeut Thomas Kersting govori kako je dosada mentalno gnojivo koje našem mozgu predstavlja ono što mišićima predstavlja vježbanje. Osuđuje poriv roditelja da svaki trenutak djetetova života, pa i života bebe, žele ispuniti nekom vanjskom stimulacijom, igrom, aktivnosti ili elektroničkom stimulacijom.
Ljepota svakodnevnog života
Ono što djecu i bebe najviše ispunjava i veseli svakodnevne su aktivnosti koje s njima dijelimo. Uključivanje djece u obiteljske rutine i fokus na mala čuda koja se kriju u našoj okolini, slavljenje ljepote svakodnevnih, običnih trenutaka najbolje je što djeci možemo dati u njihovim formativnim godinama.
Djecu trebamo izložiti dosadi, pokazati im kako živjeti stvaran život koji je satkan i od uzbudljivih trenutaka i od običnih. Uključujući djecu u sve aspekte života, ne samo atraktivne, dajemo im mogućnost da im dosada postane poligon za otkrivanje raznih zanimljivosti.