Dosadu često opisuju kao neugodan osjećaj koji se javlja kada “želimo nešto raditi, a istovremeno ne želimo raditi ništa". To nije emocija kao takva, već trajni kognitivni proces u koji  želimo uključiti naš mozak, ali nijedna aktivnost koja nam pada na pamet u tom trenutku ne može nas zadovoljiti pa osjećamo nemir i letargiju. Dosada se često smatra i karakternom manom. Dapače, mnogi je doživljavaju kao sinonim za lijenost ili nedostatak znatiželje. Postoji čak i uzrečica: “Samo dosadnim ljudima je dosadno”. Ljudi se dosadom nose na različite načine, no ono s čime se svi znanstvenici slažu da je najveća greška koju ljudi čine to što se ne hvataju u koštac s trenucima u kojima osjećaju dosadu, već je eliminiraju uz pomoć moderne tehnologije. O dosadi kao poželjnoj za razvoj dječje mašte, kreativnosti i sl. u javnosti često govori i dr. sc. Ranko Rajović, autor NTC sustava učenja.

"Dosada je sigurno pokretač kreativnosti, jer tako je i nastala civilizacija. Kada su ljudi pronašli vatru, smanjili su vrijeme žvakanja na 30 minuta dnevno, oslobodili puno vremena i tako stvorili dosadu. Onda su počeli osmišljavati razne stvari, korisne alate, obrađivati zemlju… Većina roditelja iskusila je dosadu u djetinjstvu i nitko im nije pomagao, jer tada su djeca išla na igrališta, igrala se popularnih igara ili osmišljavala nove. Danas to, nažalost, nije tako, jer – čim se dijete požali da mu je dosadno – odmah se uključuje neko pomagalo - TV,  laptop ili video igrica. Tako djeca odmah dobiju sve i sad, ne znaju čekati ili se sami se izboriti protiv dosade… To će definitivno imati posljedice, a to su djeca koja sve hoće sad i odmah i koja nemaju toleranciju. Važno je dozvoliti im da se dosađuju i sami riješe taj problem", kaže dr. Rajović i za Harfu navodi nekoliko konkretnih primjera koji su ga užasnuli.

"Naša djeca odrastaju u virtualnom svijetu. Prije nekoliko godina stvarno sam bio u šoku kada sam vidio da na video igrama piše 4, 5, 6, 7. Mislio sam da je to oznaka za uzrast djeteta kojem je igra namijenjena. Onda su mi rekli da je to oznaka za stupanj nasilja u igri, koliko ima krvi, jesu li odsječene ruke, noge, glave. Jako puno roditelja pita me za pomoć jer ne znaju kako dijete odviknuti od igrica. Igranje igara stvara ovisnost jer mozak luči prevelike količine endorfina, što izaziva prevelike količine sreće. Čuo sam od prijatelja, kada su išli na more, njihova dva sina od 9 i 12 godina nisu željela ići na more jer je njima lijepo u Novom Sadu. Na more su ipak otišli, a kada su došli tamo rijetko koji dan su htjeli ići na plažu, govorili su da ih boli glava, jako im je sunce… Što su radili? Sjedili u hotelu i igrali videoigre. Što će dijete, koje ne zna riješiti dosadu, raditi za 5 ili 10 godina? Bit će frustrirana osoba s pragom tolerancije nula. To dijete mora sve dobiti odmah i sad, ne može čekati. To su nove generacije djece koja nama stižu", smatra dr. Rajović.

Koja su 4 načina kojima možete ozbjeći dosadu, saznajte OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock