Nakon 18 spontanih pobačaja i 16 godina borbe s neplodnosti, s 48 godina rodila duginu bebu

U svojoj knjizi piše o tome kako nikada nije uspjela prijeći granicu od 14 tjedana u bilo kojoj trudnoći, no na kraju je uspjela roditi zdravog dječaka.

Shutterstock

Louise Warneford imala je 18 spontanih pobačaja i u 16 godina prolazila kroz skupe IVF tretmane, ali nikada nije u potpunosti izgubila nadu da će dobiti svoje dijete. I konačno, u dobi od 48 godina, britanska spisateljica je sa suprugom Markom dobila duginu bebu uz pomoću embrija donora, što su prije nekoliko puta pokušali bez uspjeha.

U svojoj knjizi Baby Dreams, Warneford piše o tome kako nikada nije uspjela prijeći granicu od 14 tjedana u bilo kojoj trudnoći, ali odbila je odustati od svog sna da postane majka.

"Kad su mi Williama stavlili u naručje, osjećala sam se kao da sam dobila na lutriji. Bio sam apsolutno euforična", rekla je za TODAY Parents. "Svi doktori i medicinske sestre bili su u suzama jer su znali moju priču."

Nakon godina bezuspješnih pokušaja i slomljenog srca, prekretnica je došla kada su joj dijagnosticirane povišene stanice "prirodne ubojice" ili NK stanice. NK stanice su dio imunološkog sustava i pomažu tijelu u borbi protiv infekcije, prema Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH). Dr. Hassan Shehata, njezin liječnik, vjerovao je da postoji veza između njezinih NK stanica i ponovljenih pobačaja. Nakon što je primila liječenje kombinacijom steroida, dječjeg aspirina i razrjeđivača krvi, Warneford je konačno uspjela roditi svog sinčića u 37. tjednu.

Ipak, znanstvenici i dalje istražuju povezanost NK stanica i ponavljajućih pobačaja kao i vezu s neobjašnjivom neplodnošću.

Dugina beba Louise Warneford  Youtube

Što je dugina beba?

Na društvenim ste mrežama vjerojatno primijetili termin 'rainbow baby', odnosno dugina beba. Koriste ga roditelji koji su imali spontani pobačaj ili izgubili tek rođeno dijete. Ideja tog naziva je pokazati da nakon velike oluje koja vas zadesi pri gubitku djeteta, dolazi duga, odnosno novi život koji pobjeđuju.

Ovaj se termin počeo širiti roditeljskim forumima u kojima su majke nastojale detabuizirati temu pobačaja i gubitka djeteta, a ubrzo je ušao i u svakodnevni govor.

Prvi se put spominje još 2008. u jednoj od priča o gubitku trudnoće koja se pojavljuje u zbirci Christie Brooks. Budući da su žene sve češće počele koristiti taj termin, a društvene su ga mreže podigle na jednu novu razinu, on se ustalio.

Sve više obitelji odlučuje javno dijeliti svoje priče o gubitku, ali i radosti dolaska novog djeteta nakon gubitka i tada koriste termin dugina beba. Ova je tema izrazito osjetljiva, a godinama je bila tabuizirana. Roditelji sada imaju priliku dijeliti svoje priče na društvenim mrežama i povezati se s onima koji razumiju njihovu bol.

Neke se majke nikako ne mogu povezati s njim pa ga izbjegavaju koristiti u razgovorima s drugima. Tvrde da im je taj termin okidač za stalno razmišljanje o proživljenom gubitku.

Inače, 15. listopada, obilježava se Dan sjećanja na bebe anđele, poznat i kao Dan utjehe i podrške. Ovaj dan posvećen je svim bebama koje preminule tijekom trudnoće, neposredno prije porođaja ili su mrtvorođene, pružajući podršku njihovim obiteljima te podižući svijest o ovom važnom pitanju.