Ako u razvoju djeteta nije bilo nikakvih čimbenika koji bi mogli negativno utjecati na njega, dijete spontano svladava sve razvojne prekretnice pa tako nauči i sjediti. No svaka je beba priča za sebe pa je kod svake drukčiji ritam napretka, a te razlike možemo zapaziti i tijekom motoričkog razvoja.
Dajte bebi slobodu kretanja
Zapravo, vašoj bebi treba samo dovoljno prostora, vremena i strpljenja te da mu dopustite slobodu u vlastitom otkrivanju i usvajanju motoričkog razvoja. Velika je pogreška roditelja stavljati dijete u određene položaje koje ono, samo po sebi, još nije usvojilo. Istina je, da postoje približne faze u razvoju, kada će dijete osvojiti određene motoričke uzorke. Međutim, apsurdno je, čak i štetno, uspoređivati dijete s vršnjacima iste dobi, i istovremeno ih forsirati na određene položaje za koje još nisu spremni.
Puno je važnija kvaliteta i način izvedbe novog pokreta nego vrijeme kada će ga usvojiti. Stavljanje beba u položaje za koje još nisu spremne, ne potiče kvalitetu.
Također, djetetu bi trebalo stalno pružati prilike za slobodno kretanje kako bi upoznalo svoje tijelo kroz pokret, te dovoljno mogućnosti za ponavljanje. Ponavljajući pokrete koji su u početku slučajni, dijete otkriva kako može povezati pokretne uzorke i tako pokretno (motorički) napreduje. Ako je kvaliteta njegova pokreta odgovarajuća, onda nema razloga za brigu, samo strpljivo čekamo i bebi dajemo slobodu.
Zašto je važnije kako nego kada?
Budući da je motorički razvoj sam po sebi očit, bebu ne stavljamo u sjedeći položaj, sve dok ona sama to ne može. Sve će se dogoditi kada za to dođe vrijeme. Kada beba postane dovoljno stabilna, razvije snagu mišića i ravnotežu, ona će sama sjesti. Ako roditelji dijete stavljaju u sjedeći položaj prije nego što je ono u stanju sjesti samostalno, riskiraju razvoj njegovih kompenzacijskih mehanizama kretanja i držanja koji, kada je riječ o kvalitetnom motoričkom razvoju, nisu poželjni.
Stavimo li u sjedeći položaj bebu koja to još nije u mogućnosti samostalno učiniti, zbog nedostatka stabilnosti i snage mišića u torzu i nedostatka ravnoteže, obično se povećava aktivnost mišića u ramenom pojasu, nogama ili se to kompenzira na neki drugi način. Takvo sjedenje je u potpunosti bez kvalitete i za motorički razvoj dojenčadi je nepovoljno. Osim toga, samo sjedenje nije nešto što bi bilo bitno za dijete. Više nego samo sjedenje, važno je da dijete osvoji prijelaze iz jednog položaja u drugi.
Djeca koja nemaju problema s kretanjem, rijetko dulje sjede na jednom mjestu. Važnije im je kretanje i prijelaz iz jednog položaja u drugi. Beba mora imati mogućnost mijenjanja položaja. Stave li roditelji rano bebu u sjedeći položaj, ne daju joj mogućnost da sama otkrije i kroz ponavljanje nauči, kako doći u sjedeći položaj, te što je još važnije, kako iz sjedećeg položaja doći ponovno u položaj za puzanje, u trbušne položaje ili bilo koji drugi položaj koji toga trenutka želi.