Najveću laž koju sam čuo u životu čuo sam upravo od svojih roditelja: “Ne smiješ lagati!” Naravno, pod tim su mislili da ja ne smijem lagati njima. Oni meni mogu. I to hladno, ne trepnuvši okom. S vremenom naučite kako “slušati oca i majku da dobro ti bude na Zemlji” možda i jest Božja zapovijed, ali definitivno nije najmudrija. S vremenom naučite da su vam lagali, ali isto tako vrlo brzo i sami voljno postajete karika u vjekovnom lancu laži. Zašto? Zato što je tako jednostavnije.
Zašto mi roditelji lažemo djeci? I to tako često?
Do odgovora sam pokušao doći tako što sam jedan dan zapisivao sve laži koje sam rekao svojem sinu. Počeo sam rano, čim se junior probudio.
1. Ne, ne možeš upaliti televizor, Traktor Tom još spava.
OK, svima je jasno da Traktor Tom, Pčelica Maja i Vatrogasac Sam nikada ne spavaju i da su spremni na tulum od ranog jutra, ali vi jednostavno još niste spremni po milijunti put slušati kako Šlep straši traktore u polju... Do sljedeće laži nije prošlo puno vremena.
2. Popij mlijeko da narasteš visok i jak.
Popijte VI nešto što ne volite rano ujutro da narastete visoki i jaki! Mlijeko je dobro za vašeg klinca, ali hoće li on izrasti u dvometraša ili će biti “Messi” ne ovisi o čaši mlijeka nego o genima. Koje ste mu, usput, VI prenijeli. Tako da zna koga kriviti ako bude visok metar i žilet. Nakon doručka, slijedilo je pranje zuba.
3. Moraš prati zube da ti budu lijepi i bijeli.
Tu čak ima nešto istine. Druga je stvar što četkica ne može popraviti štetu nanesenu bombonima, čokoladama i sokovima: da, treba paziti na to da dijete usvoji tu korisnu naviku, ali isto tako morate znati da je zdravlje njegovih zuba u vašim rukama jer vi odlučujete koliko često mališan može konzumirati slatkiše. Kad smo već kod slatkiša, uslijedila je nova laž.
4. Nema više kikija, sve si ih jučer pojeo.
Ovo je gadna laž. Junior nije pojeo sve kikije, ali vama se ne da objašnjavati klincu sve o lošem utjecaju šećera na njegov organizam. Vi (u ovom slučaju ja) predmnijevate da dijete neće razu- mjeti (eto, sad je već i glupo!), pa lažete čisto da si uštedite vrijeme. I pritom ne razmišljate da si to malo stvorenje u glavi vrti film: “Zar sam stvarno sve pojeo? Zašto se toga ne sjećam?!”. Klinac još nije našao odgovor na ova pitanja, a ja mu ponovno lažem.
5. Samo zločesta djeca neće obući jaknu.
Žuri mi se, njega treba odbaciti u vrtić pa autom preko cijelog grada na posao. Jasno, nisam kriv JA što sam se prekasno probudio, kriv je ON što neće obući jaknu ili to čini nedovoljno brzo. Stvarno zrelo od mene... Ni u prometu nije bolje.
6. Tata nije ljut, samo je nešto rekao stričeku na engleskom.
Ako ide u vrtić, vjerojatno je već od starije djece čuo psovke vezane uz dijelove ljudske anatomije. Tata je upravo rafalno ponovio sve te pojmove, i to prilično bijesnim glasom, nakon što mu je tip u autu ispred oduzeo prednost/nije upalio pokazivač smjera/jednostavno vozi sporije. Klincu je iz prozodije jasno o čemu se radi, stvarno ne morate još i lagati – jednostavno prestanite divljati u prometu.
7. Vidjet ćemo.
Za vrijeme vožnje sin me pitao hoću li mu prije vrtića kupiti pecivo. Kupiti pecivo u zgradi do vrtića značilo bi sačekati da ga pojede (jer se u vrtić ne ulazi s hranom), što ne dolazi u obzir jer ionako već kasnim. Stoga pribjegavam jednostavnijem odgovoru “Vidjet ćemo”, koji ostavlja kakvu-takvu nadu da ću mu stvarno kupiti pecivo. Sljedeće će godine već znati da to zapravo znači: “Nema šanse.” Nakon što sam ga ostavio u vrtiću, otišao sam svojim poslom (lagati klijente, poslodavca, kolege...), da bi ponovni susret otvorio novom laži.
8. Super si to nacrtao!
OK, ova je laž stvarno benigna, naravno da ćete podržati svoje dijete u kreativnom izražavanju, ali riba koju je nacrtao – ali stvarno! – nema veze s ribom. Što mu više budete lagali, više će boljeti kad mali Van Gogh u prvom razredu dobije prvu jedinicu iz likovnog. U međuvremenu, laganje se nastavlja.
9. Nema nikog u parku, idemo prvo doma.
Svi su već u parku, ali s bakama i djedovima, a ne s iscrpljenim roditeljima koji su netom došli s posla. Roditelji će, poput mene, sa svojom djecom malo kasnije u park, gdje će se većina krepano baciti na klupu i držati fige da se mališan ne poželi ljuljati do mraka ili bacati pijesak ostalim mališanima po glavama. U parku još malo lažete.
10. Igračke se u parku moraju dijeliti!
To je isto toliko istinito kao da vama netko pokuša ući u auto i odvesti se, a bolja polovica vas uvjerava da ne plačete i ne ljutite se jer se “i ostali muškarci hoće voziti”. Zašto bi njegov plastični bager bio manje vrijedan od vašeg automobila?
11. Veliki dečki ne plaču.
Sjećate se kako ste reagirali kad je Hrvatska na nogometnom Euru 2008. izgubila od Turske? Ne, ja sam plakao, niste vi! (U redu, ja JESAM plakao...) Činjenica je da veliki dečki cmizdre jednako kao i mali. To što će zbog laži poput ove vaše dijete naučiti da nije u redu pokazati osjećaje, to vas ne mora brinuti, je li tako? Ipak ste VI veliki dečko, što ćete malo kasnije – kad se kod kuće budete igrali s klincem – ponovno dokazivati.
12. Kad sam ja bio mali, nisam imao toliko igračaka.
Niste. Vi ste imali samo kuglice koje ste napravili od vlastitih šmrklji i pola potrgane drvene vješalice iz bakinog ormara. Dijete bi se trebalo osjećati loše jer ima toliko igračaka (većinu kojih ste mu, usput, upravo vi kupili).
13. Ne, ne, nećemo prati kosu.
Svaki roditelj zna da se pranje kose lako izrodi u scenu iz filma 'Egzorcist'. I vjerojatno ne postoji roditelj koji može podnijeti decibele i frekvencije što ih mališan proizvodi pokušavajući izbjeći tuš i pranje kose. Dijete zna da lažete čim ste zaustili prvo slovo te rečenice. I zato će početi mantrati: “Neću prati kosu!” čim ga počnete svlačiti. Nije mu za zamjeriti... Dan ćete završiti još jednom popularnom roditeljskom laži.
14. Vrijeme je za spavanje.
Klinac je tu zbunjen: zašto vrijeme za spavanje nije kad mu se uistinu spava (što graniči s “nikada”), nego kad a) padne prvi mrak (zimi), b) još nije ni sumrak (ljeti) ili c) počinje utakmica Lige prvaka. S vremenom će shvatiti da mu gadno lažete, ali sad vam to još prolazi. Uz manje ili više cendranja. Ako vam se posreći, možda dan zaključite još jednom laži.
15. Ma to se mama i tata samo igraju doktora!
“I ne, ne možeš se igrati s nama.” Lijepo su vam rekli – ništa od redovitog seksa nakon što junior dovoljno naraste da uspije dohvatiti kvaku na vratima. A mislili ste da su vam lagali...
Kad sam sve to lijepo stavio na papir, ispalo je da svom djetetu lažem cijeli dan. Zamislite koliko je to laži: 15 laži dnevno puta 365 dana godišnje puta 18 godina. Do njihove punoljetnosti slažemo im gotovo 100 tisuća puta! A zašto? Da si ne lažemo: da sebi pojednostavnimo stvari.
Što i nije tako loše – ako putem naučimo klinca da ne krade tuđe automobile, pere zube barem jednom dnevno i nauči koliko-toliko vjerno nacrtati ribu.
Tekst: Alen Piljak za Storykids