Alergija sama po sebi podrazumijeva neprimjerenu imunološku reakciju čovjekova imunološkog sustava na različite tvari iz okoliša, tzv. alergene, koje naše tijelo inače uredno tolerira. Takva reakcija se očituje raznolikim znakovima i simptomima bolesti zahvaćajući jedan ili više organskih sustava, najčešće dišni, probavni i kožu.
U današnje vrijeme bilježimo sve veći porast učestalosti alergijskih bolesti u populaciji, i kod odraslih i kod djece – osim genske podloge (postojanje alergija u najbližih članova obitelji), točni razlozi nisu posve jasni, ali smatra se da određeni okolišni čimbenici, kao npr. život u modernim gradovima gdje se češće obitava u zatvorenim prostorima, a odlazak u prirodu je od najranije dobi ograničen, zatim zagađenje zraka u urbanim sredinama, industrijski procesuirana hrana, izlaganje duhanskom dimu i mnogi drugi imaju utjecaj.
Najčešći alergeni
Kao što smo već ranije naveli, alergijske bolesti u djece se očituju različitim znakovima i simptomima na jednom ili više organskih sustava, najčešće u dišnom, probavnom ili koži, a prvi put se mogu javiti bilo kad, u prvim mjesecima, predškolskoj, školskoj dobi ili kasnije u životu.
Najčešći alergeni:
- različiti gradivni sastojci peludi biljaka (trava, drveća i korova)
- dlake kućnih ljubimaca (npr. mačke i psi)
- grinje iz kućne prašine
- plijesni
- hrana (proteini kravljeg mlijeka, jaja, gluten, soja, kikiriki, arašidi, ribe i školjkaši...)
- otrov kukaca (osa, pčela, stršljen)
- različiti konzervansi, aditivi i lijekovi
Kako izgledaju najčešće alergijske bolesti: simptomi i kada se javljaju
U prvim mjesecima pa do treće ili četvrte godine života najčešće je riječ o alergiji na hranu koja se uglavnom manifestira na probavnom sustavu (npr. tragovi svježe krvi u stolici, učestalo i jako izraženo bljuckanje i povraćanje, proljev ili opstipacija, razdražljivost, nenapredovanje na tjelesnoj masi) ili koži (koprivnjača, oticanje usana, jezika ili nepca, te suha i ispucala koža - ekcem).
Što je dijete veće, češća je senzibilizacija na inhalacijske alergene (pelud biljaka, dlaka kućnih ljubimaca, grinje, plijesni...) i simptomatologija od strane dišnog sustava - šmrcanje i svrbež nosa (alergijski rinitis), zatim suzenje, svrbež i crvenilo očiju s ponekad oticanjem kapaka (alergijski konjunktivitis), uporni kašalj, epizode otežanog disanja te „piskanja“ i „zviždanja“ u plućima, zamaranje pri tjelesnoj aktivnosti (alergijska astma).
Pojavu navedenih dišnih simptoma posljedično inhalacijskim alergenima iz okoliša najčešće karakterizira sezonalnost - izraženiji su u vrijeme cvatnje određenih biljaka, npr. lijeska i čempresi od siječnja do ožujka, trave od travnja do srpnja ili ambrozija kroz kolovoz i rujan. Postoje lako dostupni "peludni kalendari" kojima možemo predvidjeti kada bi alergičar, za vrijeme najveće cvatnje određenih biljaka, mogao imati najizraženije tegobe. S druge strane, grinje iz kućne prašine i dlaka kućnih ljubimaca uzrokuju tegobe kroz cijelu godinu. Alergije na lijekove i otrov insekata mogu se javiti u bilo kojoj dobi.
Anafilaktički šok: simptomi
Najteži oblik alergijske reakcije na sve gore navedene alergene se naziva anafilaktički šok – nakon izlaganja alergenu, najčešće u roku od nekoliko minuta, dolazi do nagle pojave različite kombinacije kožnih i sluzničnih (osip tipa koprivnjače po tijelu, oticanje usana, lica, jezika i nepca), probavnih (povraćanje, proljev) i/ili dišnih (otežano disanje, „piskanje“ u plućima) simptoma uz nastup poremećaja svijesti. Navedeno stanje nalaže neodgodivu hitnu medicinsku pomoć, mjere održavanja života te ako osoba od prije ima uređaj za automatsku injekciju adrenalina (EpiPen) njegovu brzu primjenu.
Kako se alergije otkrivaju i postavlja dijagnoza?
Kroz razgovor s roditeljima i djetetom liječnik saznaje o kojim se tegobama radi te kada se one javljaju – kroz cijelu ili u određenom dijelu godine, pri jasnom kontaktu s određenom tvari kao što je određeni lijek i otrov insekta ili uz tjelesnu aktivnost.
Slijedi pregled djeteta kojim utvrđujemo koji su organski sustavi zahvaćeni te na kraju dijagnostički testovi kojima utvrđujemo postojanje ili odsutnost preosjetljivosti na određene alergene. Kao prvi se najčešće koristi kožni ubodni, tzv. "prick" test kojim malom iglicom unosimo kap otopine određenih alergena pod površinski sloj kože i promatramo intenzitet reakcije. Može se izvoditi od najranije dobi i osim moguće izraženijeg svrbeža, nije bolan. Sam izbor testiranih alergena ovisi o dobi djeteta te simptomima i vremenu kada se oni javljaju.
Ostale dijagnostičke mogućnosti uključuju određivanje ukupnih i specifičnih IgE protutijela u uzorku venske krvi, a koja se u organizmu stvaraju tijekom određenih alergijskih reakcija, traženje upalnih stanica povezanih s alergijom, tzv. eozinofila u brisu nosa, zatim određivanje plućne funkcije neinvazivnim i jednostavnim metodama (spirometrija i impulsna oscilometrija) te na kraju, kada liječnik to procijeni, provokacijski test uzimanjem suspektnog alergena pod nadzorom u bolničkim uvjetima kao konačni dokaz postojanja ili nepostojanja alergije.
Važno je napomenuti da ukoliko dijete razvije preosjetljivost na određene alergene u najranijoj dobi kasnije u životu ima veću šansu postati preosjetljiv na druge alergene, stoga je važno obratiti pažnju na nove simptome i znakove bolesti i slijediti redovite kontrole liječnika alergologa.
Kako pomoći djetetu koje ima alergijsku bolest?
S obzirom da je riječ o kroničnim bolestima, prva linija pomoći je što više smanjiti kontakt s alergenima koji uzrokuju tegobe, bilo da je riječ o eliminaciji nutritivnog alergena iz hrane, praćenju peludnog kalendara i izbjegavanjem boravka u okolišu gdje cvatu određene biljke u slučaju peludnih alergija te prekidom kontakta s kućnim ljubimcima kada se radi o alergiji na dlake životinja. U slučaju alergije na grinje iz kućne prašine najveću ulogu igra eliminacija svih predmeta koji jače skupljaju prašinu u prostorijama u kojima dijete boravi kao što su tepisi, zavjese, tapecirani namještaj i plišane igračke dok pomoći može redovito provjetravanje i smanjenje vlage prostora te korištenje "antialergijske" posteljine.
Lijekovi u liječenju alergija
Jednako važnu ulogu imaju lijekovi - terapija je bazirana na ograničenju upalne reakcije i smanjenju otpuštanja raznih posrednika upale koji su odgovorni za razvoj simptoma i znakova bolesti. Najčešće se koriste antihistaminici, antagonisti leukotrijena, inhalacijski kortikosteroidi i bronhodilatatori uz redovitu toaletu nosa hipertoničnom otopinom i dekongestivima po potrebi. Važno je slijediti upute liječnika i pridržavati se uputa jer redovitom uporabom terapije držimo upalu pod kontrolom, a samim tim smanjujemo tegobe koje ograničavaju svakodnevni život.