U sklopu projekta Mentalna higijena održano je jedinstveno događanje na kojem su djeca i mladi otvoreno razgovarali o mentalnom zdravlju, dok su stručnjaci podijelili svoje znanje, alate i savjete za pomoć u brizi o sebi. U razgovoru je sudjelovala i Tena Sakar Vukić uspješna glumica, sportašica i influencerica koja je podijelila vlastito iskustvo života s mentalnom bolešću.
„Bio je siječanj 2005. kada sam se rasplakala pa smijala na jednom prvenstvu Hrvatske u noćnoj orijentaciji. To mi je prvo sjećanje. Bilo je čudno, iz sadašnje perspektive mi možda još uvijek neke stvari nisu jasne. Već sam na prvoj godini faksa, imala sam 18 i upisala sam PMF, osjetila da ne mogu učiti. Ne od lijenosti, jednostavno ne mogu učiti, ne osjećam se dobro i moram nešto napraviti. Moram se maknuti, osjećaj kada jednostavno želiš izaći van iz svoje kože. Te emocije „nešto ne štima, to nije to“ zatim su krenule u autodestrukciju. Izlazili smo van tri puta tjedno, napili se... To su mladenačke stvari koje se događaju, ali pitanje je koja je mjera, do kuda? Najbolje je ništa. Ali napiti se tri puta tjedno? Imaš li neki plan, želiš li položiti godinu? Trebala sam ranije reagirati, ali nisam. Onda je došla faza eksperimentiranja s drogom. Ne puno, ali marihuana, jedan, dva ecstasyja i vidjela sam da mi to ne odgovara. Moja brza glava je još gore reagirala, nije mi bilo dobro. Tada sam rekla mami da mi jednostavno nije dobro i pitala ju za savjet - gdje otići, što napraviti. Otišla sam u centar za mentalno zdravlje na Rebru kod prof. Rudan. To je tada bilo za adolescente. Imala sam 19 godina pa nisam pripadala tamo, ali dobro mi je došlo da se uklopim među mlađe. Dobila sam antidepresive no niti to nije bilo rješenje. Profesorica tada nije znala točnu dijagnozu jer se bolest razvija neko vrijeme.Imala sam skokove u raspoloženju i dugo je trajalo dok nisam dobila konačnu dijagnozu, dok nisam znala kako dalje postupati. No to je bio težak put. I usamljen“, objašnjava ova 36-godišnjakinja, danas majka dvoje djece.
Na pitanje je li se za pomoć obratila isključivo majci ili i prijateljima odgovara: „Samo sam mami rekla. Nije stvar srama već jednostavno nisam znala što reći drugima, kako to objasniti. Nisam shvaćala što mi se događa. Čak i sada s ovim iskustvom još uvijek slažem kockice. Mama je bila od akcije i odmah je na internetu pronašla da postoji nešto na Rebru i rekle smo 'Idemo vidjeti'. Nisam tada imala srama od toga – doktor kao doktor. Bilo za psihu ili fiziku“, istaknula je Tena i još jednom napomenula koliko je važno da se djeca i mladi obrate za pomoć kada imaju neki problem.
„Moramo imati dobre međuljudske odnose, ali moramo i sami vjerovati u sebe. Čak i da smo pesimisti i da nemamo samopouzdanja i samopoštovanja, moramo ga iskopati. Opcija da nas nema nije opcija. I moramo se obratiti za pomoć.Kod mene su se osim problema s bipolarnim poremećajem javljali i problemi s prehranom koji nisu bili specificirani i dugo sam odgađala njihovo rješavanje. Može ti okolina govoriti i davati ti podršku, ali u tebi se mora dogoditi klik da se želiš brinuti za sebe i da želiš promijeniti neke stvari. Bilo da je to promjena da se odlučiš javiti školskom psihologu ili kao što sam ja tek s 30 i nešto godina otišla profesoru Hadlu da mi pomogne s dodatnim problemom prehrane“, napominje.
Glavni fokus projekta Mentalna higijena je pružanje znanja i pomoći u području mentalnog zdravlja djeci i mladima (a i svakoj drugoj osobi) u potrazi za podrškom, razumijevanjem, kao i korisnim savjetima na mentalnahigijena.hr platformi.