Perfluoralkilne i polifluoroalkilne tvari (PFAS) skupina su sintetičkih kemikalija čija je primjena u društvu jako raširena. Stovrene su da budu otporne na razgradnju pri uporabi i u okolišu i sastavni su dio većine proizvoda u kućanstvu. Znanstvenici s Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu sada su objavili izvješće u kojem stoji da su proizvođači ovih kemikalija više od 30 godina pokušavali prikriti opasnosti koje predstavljaju, prenosi Daily Mail. Naime, pregledavši desetke dokumenata tvrtki otkrili su da su rukovoditelji prvi put upozoreni na zdravstvene rizike 1961. godine. No tek se posljednjih nekoliko desetljeća javno govori o zdravstvenim učincima ovih otrovnih kemikalija. Brojna istraživanja ih povezuju s raznim vrstama raka, problemima s plodnošću i urođenim tjelesnim manama. Šteta je, nažalost, već učinjena. Istraživanja pokazuju da je polovica pitke vode u zemlji prožeta toksinima, čak 98 posto Amerikanaca ima mjerljive razine PFAS-a u krvi i niti jedna prostorija u prosječnom kućanstvu nije sigurna pod ovih kemikalija.
Voda iz slavine
Gotovo polovica svih izvora vode iz slavine u SAD-u prožeta je otrovnim PFAS kemikalijama, a situacija iako nema podataka, situacija bi mogla biti slična i u Hrvatskoj. Naime, tave i kućanski predmeti sadrže PFAS koji istječe u vodu, a proizvodni pogoni također ispuštaju kemikalije. Stručnjaci kažu da su otkrića 'zastrašujuća' s obzirom na razmjere problema i vezu između toksina i ozbiljnih zdravstvenih stanja.
Ambalaža za hranu
Sve, od papirnatih vrećica za kekse, pržene krumpiriće, pladnjeva za dječje obroke, omota za sendviče, kutija za pizzu i vrećica za kokice za mikrovalnu može sadržavati PFAS. Kemikalije se u ambalažu dodaju zbog svoje vodootpornosti, čime se osigurava da je hrana dulje sigurna za konzumaciju. Ali oni također mogu iscuriti u prehrambene proizvode. Kako bi se ograničila izloženost kemikalijama, preporuča se uklanjanje hrane iz ambalaže što je prije moguće i izbjegavanje podgrijavanja hrane u posudama za van – što također može dovesti do ispuštanja kemikalija.
Lonci i tave
Velik broj lonaca i tava obložen je slojem protiv prianjanja koji bi potrošačima trebao olakšati kuhanje. Ali ti se slojevi obično izrađuju korištenjem PFAS kemikalija, koje imaju svojstvo nelijepljenja. Tijekom kuhanja, svaka ogrebotina može dovesti do toga da se odlijepe i pomiješaju s hranom. Studija objavljena prošle godine otkrila je da jedna ogrebotina na tavi može osloboditi milijune otrovnih čestica - uključujući PFAS. Kako biste izbjegli PFAS u tavama, preporučuje se kupnja posuđa od keramike, lijevanog željeza ili čelika koje ne bi smjelo sadržavati PFAS.
Kozmetika
Brojni kozmetički proizvodi također sadrže PFAS kako bi se lakše nanijeli i dali sjaj. Studija iz 2021. otkrila je da više od polovice — odnosno 52 posto — kozmetičkih proizvoda u SAD-u sadrži PFAS. Riječ je o puderima, dugotrajnim ruževima i proizvodima za oči poput vodootpornih maskara. U nekim slučajevima PFAS može biti naveden na etiketi kozmetike kao: PTFE (politetrafluoroetilen), perfluorooktil trietoksisilan, perfluorononil dimetikon, perfluorodekalin i perfluoroheksan. Ali u nekim slučajevima količine su premale da bi se stavile na etiketu ili su možda dodane slučajno kao rezultat nečistoće u sirovinama.
Odjeća
PFAS kemikalije također su dospjele u brojne odjevne predmete. Koriste se u nekim kaputima zbog svoje sposobnosti da ih učine vodootpornima, a također i u tajicama. Ove tkanine dodiruju kožu, što dovodi do rizika da se PFAS kroz kožu može prenijeti u krvotok.
Ostali predmeti
PFAS kemikalije danas se mogu naći u gotovo svemu u domu. Studije sugeriraju da bi se mogle skrivati u bojama, lakovima, tepisima, elektronici, uključujući televizore i mobitele, pa čak i u prašini. Otkrivene su u samoljepljivim papirićima, omotima slatkiša te ribi i mliječnim proizvodima, jer su ih vjerojatno životinje tijekom života pokupile iz okoliša. Uočene su u nekim šamponima, koncu za zube, toaletnim papirima, lakovima za nokte i proizvodima za čišćenje.