Sposobnost upravljanja vlastitim emocijama i suočavanje s emocijama drugih, uz povećanu osjetljivost na to kako se drugi osjećaju, ključna je za razvijanje empatije, suosjećanja, razumijevanja i prihvaćanja razlika među nama. To tvrdi Donna Housman, klinička psihologinja s 30-godišnjim iskustvom u proučavanju ranog razvoja djece, tvrdeći kako upravo EQ pomaže djeci da upravljaju svojim osjećajima na konstruktivan način te rješavaju sukobe i probleme.
Istraživanja također sugeriraju da je emocionalna inteligencija povezana s većim uspjehom u školi, boljim komunikacijskim vještinama, boljim odnosima s drugima, samosviješću i mentalnim zdravljem. Dobra vijest je da roditelji mogu pomoći u postavljanju temelja za taj uspjeh u životu njihove djece još od najranije dobi. "Uloga roditelja ključna je za razvoj emocionalne inteligencije kod djece", smatra Housman, koja je za HuffPost otkrila nekoliko jednostavnih, svakodnevnih načina na koje roditelji mogu potaknuti njezin razvoj.
1. Vježbajte identificirati emocije
Da bi pomogli izgraditi djetetovu emocionalnu inteligenciju, roditelji mogu i trebaju pomoći svojoj djeci da svakodnevno prepoznaju svoje emocije i daju im dozvolu da ih osjete i iskuse. Što djeca više vježbaju, tj. bolje prepoznaju emocije i bolje komuniciraju o njima, to će im biti lakše njima upravljati. Jednostavan alat je postaviti pitanje "Kako se osjećaš danas?'“ umjesto samo "Kako si?“. Čak i ako nismo dobro, na pitanje "Kako si?“ većina će nas automatski odgovoriti OK. Konkretnije pitanje potiče dijete da govori o svojem emocionalnom stanju, ali i razvija samosvijest i samopouzdanje. Roditelji mogu pomoći djeci da vježbaju prepoznavanje emocija u likovima koje opažaju u knjigama, filmovima ili TV emisijama, postavljanjem pitanja poput "Misliš li da djevojčica iz priče izgleda sretno ili tužno?“. Djeca također trebaju razumjeti da su osjećaji prirodni i da se stalno mijenjaju.
2. Kreativna terapija
Na kraju svakog dana roditelji bi trebali sjesti sa svojom djecom i navesti ih da zapišu što im se dogodilo, kako su se osjećali i kako su se nosili sa svojim emocijama. Nije loše potaknuti ih da vode dnevnik svojih emocija, zabilježe situacije u kojima su možda pretjerano reagirali i kasnije požalili. Mlađa djeca mogu o emocijama učiti crtajući crteže o svojim osjećajima.
3. Što činite važnije je od onog što govorite!
Kao i kod drugih temeljnih lekcija, i djeca često više nauče od onoga što roditelji rade, nego od onog što im govore. Modelirajte vještine koje želite da vaše dijete nauči. Djeca obraćaju pažnju na ono što radimo i mi smo im uzor, bez obzira na sve. Ipak, što se roditelj više, autentično i učinkovito, bavi vlastitim emocijama i osjećajima, artikulira ih i rješava, to će i djeca, gledajući njegov primjer, biti uspješnija u razvijanju zdravijih odnosa sa svojim vršnjacima. Kad roditelji budu svjesniji vlastitih emocija, osjetljivi i empatični prema tuđim emocijama, i djeca će se bolje odnositi prema drugima.
4. Normalizirajte negativne emocije
Iako je prirodno da roditelji žele zaštititi svoju djecu od negativnih iskustava ili emocija, to zapravo utječe na njihov emocionalni razvoj. Umjesto toga, roditelji bi trebali pomoći svojoj djeci da razumiju da su svi osjećaji prirodni i normalni, a najvažnije je kako se s njima nosimo. Možete učiniti emocionalnu inteligenciju prioritetom u razvoju svoje djece samo ako ih "ne štedite“. Drugim riječima, nemojte previše štititi djecu od životnih stresora; ne morate "zabadati nos“ u njihove odnose s vršnjacima, pa se čak nemojte miješati ni u njihove sitne sukobe. Puno je korisnije da se oni nauče nositi s emocionalnim stanjima koje donose različite i ne uvijek ugodne životne situacije, čime – dakako – uče i o odgovornosti prema sebi. Uz to, roditelji ne bi trebali izbjegavati razgovarati o negativnim emocijama i stavljati ih pod tepih. Ponekad je strah od negativne emocije gori od stvarnog iskustva emocije. Treba biti iskren u onome što osjećate, naučiti poštivati i negativne emocije, poput anksioznosti i frustracije, jer će tako i djeca shvatiti da ne moraju potiskivati ove snažne osjećaje. Jedan od ključnih elemenata emocionalne inteligencije je rješavanje problema. Često, kad razmišljamo o razvoju EQ-a djeteta, mislimo samo na empatiju. Ako je dijete tužno, vjerujemo da sve što moramo učiniti je primijetiti tugu i suosjećati No ključni koraci za potpuno razvijanje emocionalne inteligencije uključuju uočavanje emocije, označavanje i postavljanje pitanja o tome. Prvi je korak naučiti dijete da se otvori i razgovara o osjećajima, a tek potom – ukoliko su emocije negativne – naučiti ga kako se s njima nositi. Ključ je u tome što trebate puno slušati i postavljati pitanja kako biste ih usmjerili prema načinima konstruktivnog izražavanja i upravljanja intenzitetom svojih osjećaja. Mnogi roditelji sami rješavaju djetetov problem, ali to signalizira djetetu da nije sposoban sam to riješiti. Umjesto toga, postavljajte pitanja, tražite odgovore, pustite dijete neka izrazi osjećaje i potaknite ih da se uključe u aktivnosti, poput šetnje, vožnje biciklom i sl., koje će im biti ispušni ventil nakon napornog dana.
5. Priznajte svoje pogreške
Kao nesavršeni ljudi svi neizbježno činimo pogreške, čak i ako se trudimo. No važno je priznati kad smo zabrljali i poduzeti sve mjere kako bismo ispravili pogrešku. Time na vlastitom primjeru pokazujemo djeci da je emocionalna inteligencija cjeloživotna vještina koju svi mogu njegovati tijekom vremena. Time ćete potaknuti dijete da priznaju vlastite pogreške.
6. Izložite ih novim iskustvima i ljudima
Roditelji trebaju nastojati uključiti svoju djecu u nove aktivnosti i iskustva kad god je to moguće. To može uključivati i nešto potpuno jednostavno, poput zajedničkog gledanja dokumentarca ili isprobavanja novog hobija, ali i – primjerice – volontiranja, koje će im pomoći u izgradnji empatije i suosjećanja. Ideja je dijete izložiti novim iskustvima koja će im proširiti vidike. Važno je djeci pokazati da ljudi mogu promijeniti svoje živote vlastitim naporima i pružanjem podrške.