Suho utapanje - pedijatar Jovančević objašnjava kada se roditelji trebaju zabrinuti

Poliklinika Salvea/Shutterstock Milivoj Jovančević

Unatrag desetak godina se na različitim portalima i u neznanstvenoj literaturi često spominje suho utapanje - fenomen koji unosi nemir i strah u roditelje male djece. Pokušat ćemo ukratko obraditi ovu temu i prikazati kako je vide struka i znanost.

Prije svega, treba naglasiti da je suho utapanje nemedicinski pojam, dakle nije riječ o medicinski definiranom događaju jasno definiranih uzroka i mehanizma nastanka. Najčešće se spominje u kontekstu događaja u kojem se dijete uguši u maloj količini vode koja čak ni ne dospije u pluća. Zastrašujuće je da se posljedice mogu pojaviti par sati pa i nekoliko dana nakon događaja, navodno čak i bez očiglednog događaja utapanja djeteta. U nekim radovima se govori da je riječ o refleksu grča (spazma) mišića grkljana uslijed kontakta sluznice nosa i ždrijela s vodom, bez da voda prodre u pluća, dok se u drugim radovima navodi da se ipak dogodi prodor vode u bronhe i pluća te da se posljedično javlja otok sluznice i upala.

Struka je stajališta da se grč mišića grkljana može dogoditi, da se dijete zagrcne, prestane disati i poplavi, no u pravilu ovaj grč prestaje ako dijete izgubi svijest. I najvažnije, riječ je o događaju koji ne može proći nezamjetno, kako se na nekim portalima navodi. U medicinskoj praksi je smrt uslijed ovakvog događaja iznimno, iznimno rijetka, a najčešće u podlozi postoji neprepoznata ili poznata srčana bolest koja uslijed stresa i nedostatka kisika uzrokuje smrt.

Suho utapanje - pedijatar Jovančević objašnjava kada se roditelji trebaju zabrinuti

Shutterstock

Sekundarno utapanje - simptomi

Medicina definira još jedan pojam - sekundarno utapanje. U ovom slučaju voda dospijeva u bronhe i pluća te nakon nekog vremena dolazi do iritacije sluznice dišnih puteva, otoka i posljedičnog izlijevanja vode iz okolnog tkiva u dišne puteve. Ovo se stanje naziva plućnim edemom i očituje se izrazito otežanim disanjem, pogoršanjem općeg stanja, gubitkom svijesti, povraćanjem ili proljevom. U pravilu se razvija u periodu između 1 i 24 sata od udisanja vode. Inicijalno, ni ovaj događaj ne može proći nezapaženo - dijete koje je udahnulo vodu jako kašlje i nerijetko povraća.

Posljedice utapanja

Konačno, postoji klasično utapanje kada osoba u potpunosti ispuni pluća vodom, kada je bez svijesti izvuku iz vode. Neposredno po spašavanju započinje klasični postupak oživljavanja i održavanja životnih funkcija. Očekivano, posljedice ovog oblika utapljanja su značajno teže, a ishodi lošiji - veća je smrtnost, češće i teže su posljedice duljeg nedostatka kisika u mozgu, veća je učestalost infekcija i oštećenja pluća.

Zaključno, struka upućuje da ne postoji opravdani strah od nevidljivog utapanja koji se javlja nakon duljeg vremena. Svugdje se naglašava važnost prevencije - učenje plivanja i roditeljski nadzor dok je dijete u blizini vode, bez obzira jesu li djeca plivači ili neplivači.