Odgoj je najteža životna uloga, a da bismo je dobro "odigrali" ključna je mentalna snaga.
Ona nas ne uči kako biti imun nateškoće, već upravo suprotno - tjera nas da pokažemo emocije, ali nam i daje snagu da nastavimo dalje, čak i kad smo loše volje, kad nam se ne da ili nam nedostaje samopouzdanja.
U nastavku pročitajte11 stvari koje mentalno snažni roditelji ne čine…
1. Prepuštanje mentalitetu žrtve
Odbacivanje, neuspjeh i nepravednost dio su života. Kad se dijete nađe u toj situaciji, to automatski ne znači da je žrtva. Ne sažalijevajte dijete, već ga naučite da, ma koliko okolnosti bile teške ili nepravedne, uvijek može pozitivno djelovati.
2. Prepuštanje osjećaju krivnje
Pokažite svojoj djeci da, iako se ponekad osjećate krivima jer ste nešto propustili ili krivo napravili - a to čine i svi dobri roditelji - nećete dopustiti da vam neugodne emocije nađu na putu donošenja mudrih odluka.
3. Djeca nisu centar svemira
Ako se cijeli život roditelja vrti oko djece, oni će odrasti misleći da bi se svi trebali pobrinuti za njih. A u svijetu odraslih, to im “neće proći”; u najmanju ruku smatrat će ih nezrelima i razmaženima. Naučite djecu da se usredotoče na ono što imaju ponuditi svijetu, a ne na ono što od njega mogu dobiti.
3. Strah ne smije diktirati život
Pokažite djeci da je najbolji način suočavanja sa strahom - ići “glavom kroz zid”. Važno je odgojiti hrabre ljude koji su spremni iskoračiti svoje zone komfora, jer je to zona napretka.
4. Djeca ne smiju diktirati obiteljski život
Dopuštanje djeci da diktiraju što će obitelj jesti za večeru ili gdje će ići na godišnji odmor, djeci daje odgovornost koju u razvojnom smislu nisu spremni nositi na leđima. Dopustite im da donose jednostavne odluke uz održavanje jasne obiteljske hijerarhije. O svemu, naravno, morate razgovarati - dijete ima pravo izraziti svoje mišljenje i prijedlog, ali ono nije šef čije naredbe treba slijediti po svaku cijenu.
5. Savršenstvo nije imperativ
Naučite dijete da je uspjeh važan, i da mu treba težiti, ali – isto tako – da je uredu ne biti savršen u svemu što rade. Djeca trebaju težiti postati najbolja verzija sebe, a ne najbolji u svemu.
6. Ne rade sve umjesto djece
Djeca trebaju obavljati razne dužnosti u skladu sa svojim godinama. To, dakako, ne znači da ćete im, namećući im bezbroj obveza, uskratiti bezbrižno djetinjstvo. To jača mentalnu snagu koja im je potrebna da postanu odgovorni građani.
7. Ne štite djecu od bolnih osjećaja
Povrijeđeni osjećaji, tuga i anksioznost dio su života. Pustiti djecu da dožive te bolne osjećaje, ali im i dajte podršku koja im je potrebna da bi se nosili s njima. Tako, noseći se s teškoćama, stječu povjerenje u vlastite sposobnosti.
8. Ne osjećaju se odgovornima za emocije svoje djece
Utješiti djecu kad su tužni je normalno, no djeca trebaju steći emocionalnu kompetenciju kako bi mogla naučiti upravljati vlastitim osjećajima. Ako je dijete tužno zbog svađe s prijateljem, roditelj nije taj koji treba rješavati sukobe.
9. Ne sprječavaju djecu da pogriješe
Rješavanjem zadataka iz matematike, pisanjem lektire umjesto njih i stalnim podsjećanjem na to što trebaju obaviti ili ka dim je trening, nećete im učiniti nikakvu uslugu. Na greškama se uči. Neka vaša djeca ponekad zabrljaju, a ispričajte im i neka svoja slična posrtanja zbog kojih ste postali mudriji
10. Disciplina, a ne kazna
Kazna znači da djeca pate zbog svojih pogrešnih postupaka. Disciplina, međutim, govori o tome kako ih nešto naučiti za budućnost. Djeca moraju znati koje sve mogu biti posljedice njihovih krivih izbora, no umjesto da ih kažnjavaju, oni im pomažu razviti samodisciplinu koja im je potrebna kako bi činili bolje izbore.
11. Ne odustaju od svojih vrijednosti
Ili, drugim riječima, imaju svoj minimum ispod kojih ne idu. Znaju što im je važno i na tome inzistiraju, ali nisu uskogrudni, vole pogledati i širu sliku, no na kraju ipak odlučuju sukladno svojim vrijednostima.