Djeca u nekom trenutku života počinju primjećivati odrasle ljude i djecu koja izgledaju drugačije zbog svoje bolesti, invalidnosti ili urođenog stanja. Tada počinju razna pitanja, a roditelji se ponekad ne snađu i ne znaju kako reagirati. Mama djeteta s urođenim rijetkim sindromom, Charlie Beswick, za The Mighty je ispričala kako bi roditelji trebali senzibilizirati djecu na drugačije od sebe.
Budite proaktivni
Većina razgovora o različitostima s djecom se pokrenu nakon što dijete primijeti osobu specifičnog izgleda ili osobu koja koristi neko invalidsko pomagalo. Charlie savjetuje da s djecom razgovarate o tome, čak i prije nego se nađe u takvoj situaciji. Ne postoji ispravno vrijeme za takav razgovor, a većina je djece spremna čim počne primjećivati razlike između dječaka i djevojčica.
Budite model pravog ponašanja
Ovo ponekad može biti teško, tvrdi Charlie, jer ljudi uglavnom reagiraju instinktivno, ali roditelji su prvi učitelji svojoj djeci i zato je važno da im primjerom pokažu kako reagirati u određenim životnim situacijama. Ako ste s djecom i primijetite nekoga u kolicima ili specifičnog izgleda, poklonite mu iskreni osmijeh i nastavite po svom. Ne buljite, ne pokazujte sažaljenje i ne budite previše znatiželjni. Dajte djetetu do znanja da nema ništa neobičnoga u tome da smo drugačiji.
Stavite im fokus na njihove sličnosti
Različitost je ono što će djecu zaintrigirati, a na vama je da im skrenete pozornost na sve sličnosti koje dijele s djecom ili odraslima koji izgledaju drugačije. Usredotočite se na njihove fizičke sličnosti kao i dijeljene interese. Ako se potrudite, uvijek ćete pronaći više sličnosti nego razlika.
Objasnite im da neka djeca izgledaju drugačije
Svi smo drugačiji, ali neka su djeca drugačija zato što su proživjela određene bolesti, traume ili su rođena s nekim sindromom. Charlie ne želi da njezinog sina nitko žali, ali želi da drugi znaju kako ima teži život od ostalih i kako njegov specifičan izgled nosi određenu priču. Edukacija i svjesnost o takvim situacijama kod djece gradi razumijevanje i empatiju.
Usredotočite se na ono što je zaista važno
Dijete, ma kako izgledalo i kakve teškoće imalo, i dalje je dijete. Jedan od najljepših načina na koji djeci možemo govoriti o različitostima je da ne stavljamo preveliki fokus na različitost, već na ono što je zaista bitno. Učimo djecu da se fokusiraju na karakter osobe i da u njoj traže ono s čim se mogu povezati, a ne da je gledaju kroz prizmu teškoće.