Odgoj djeteta velika je odgovornost - ako ovo čitate, ne treba vam nitko da vam to kaže. No, dio onoga što ovu odgovornost čini tako velikom je činjenica da smo baš mi, roditelji, našoj djeci puno više od izvora hrane i ljubavi; mi smo odgovorni za njihovo razumijevanje svijeta u kojem žive. Znanost pokazuje da kao roditelji izrazito oblikujemo pristranosti, predrasude i stavove svoje djece.
U izborima koje donosimo, u igračkama koje kupujemo, u medijima koje konzumiramo, u prijateljstvima koja su nam draga i u vrijednostima koje demonstriramo, roditelji svakodnevno nose nevjerojatnu količinu moći. To je ništa više ili manje od snage stvaranja boljeg svijeta - kroz našu djecu. U kontekstu nedavnih događanja u Americi i eksplozije nasilja, nakon što je policajac ubio nenaoružanog crnca Georgea Floyda, aktualiziralo se pitanje rasizma, ali i općenito tolerancije. Kako o tome razgovarati s djecom – u svakoj dobi?
Djeca, kažu stručnjaci, nikad nisu premlada da bi razgovarala o tome zašto netko drugačije izgleda od nas ili živi na drugačiji način. Istraživanje je pokazalo da već 6-mjesečne bebe primjećuju razlike povezane s fizičkim izgledom, pa i počinju apsorbirati rasne stereotipe. Razvojno gledano, razumijevanje različitosti započinje s onim što mogu vidjeti. Čim se djeca mogu usmeno izraziti, važno je s njima razgovarati o onome što vide, kako se osjećaju zbog toga, a kad djetetov vokabular postane bogatiji, i vaša pitanja mogu biti složenija.

Predškolska dob

Razgovarajte o tome kako riječi i djela mogu boljeti. Djeca predškolske dobi u važnoj su fazi rasta s obzirom na njihovu svijest o tome kako na osjećaje ljudi mogu utjecati postupci i riječi - uključujući i njihove vlastite. Trebalo bi im reći kako ljude ne treba prosuđivati prema tome kako izgledaju ili se odijevaju. Kad su u pitanju ljudi druge boje kože, objasnite im (naravno, jezikom koji će im biti jasan) što je melanin. Predškolska dob dobra je za podučavanje djece na vrlo konkretan način zašto neki ljudi imaju različitu boju kože i, dakako, da je boja kože, kose, očiju nepravedna osnova po kojoj o nekome sudimo.

Od 6 do 11 godina

Osnovna škola je formativno vrijeme za stvaranje dječji identiteta. U ovoj dobi djeca pripisuju vrijednosti i karakteristike skupinama i pojedincima na temelju onoga što promatraju i onoga što čuju od svojih roditelja, učitelja i prijatelja. To znači da roditelji učenika školskog uzrasta imaju ogromnu potencijalnu snagu da odgajaju dobre ljude.
Sada je vrijeme da nazovete stvari pravim imenom. Roditelji mogu reći nešto poput „Neki ljudi maltretiraju druge ljude zbog načina na koji se oblače, razgovaraju ili izgledaju. Omalovažavati nekoga zbog njihove kože oblik je nasilja koji se zove rasizam." Možete reći i ovo: "U ovoj se obitelji ne šalimo na račun nečije boje kože!“. Možete im ispričati i neke situacije iz povijesti. Uglavnom uvijek je naglasak na tome da trebamo mijenjati sustave koliko je potrebno da se promijene pojedinačni stavovi. Postavljajte im pitanja kako biste vidjeli način na koji razmišljaju; svakako budite otvoreni i za njihova pitanja.

Stariji od 11 godina

Tinejdžeri su aktivno uključeni u proces konstruiranja vlastitog identiteta - što znači da je to razvojno kritična faza za odgoj djece koja razumiju i bore se protiv rasizma u svim njegovim oblicima.
Razgovarajte s njima o važnosti tolerancije različitosti, ali to neće biti jedan razgovor koji ćete obaviti i to je to, već niz razgovora tijekom kojih ćete svojoj djeci dati smjernice koje će im pomoći da se kreću svijetom kao dobri ljudi; oni koji imaju biti ono što jesu i kavi jesu, a to dozvoljavaju i drugima. Dozvolite im da izraze svoje mišljenje, ali ih i potaknite da reagiraju na nepravdu ako ju primijete u svojoj okolini. Najvažnije je ono što vi kao roditelj činite i kakav primjer dajete. Ovo je idealna dob da se uključite svi zajedno u neki oblik aktivizma.

Ljudi se ne rađaju tolerantni ili netolerantni, to je nešto što se razvija i uči. Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnica, CTA psihoterapeutkinja, NLP trenerica, nedavno je za Roditelje.hr napisala zanimljiv članak o tome kako dijete naučiti toleranciji kroz svakodnevno življenje. Cijeli članak pročitajte OVDJE, a mi vam donosimo 10 osnovnih pravila.

• Počnite od sebe. Razmislite kakav je vaš stav prema drukčijem, pokazujete li poštovanje prema drukčijim ljudima. Kako komunicirate s drugima? Ako je odgovor potvrdan i smatrate da je vaša komunikacija odraz poštovanja prema sugovorniku, onda ste na dobrom putu da dijete naučite toleranciji. Ako tomu nije tako, možete otići korak dalje. Pojedinca iz neke skupine počnite gledati kao pojedinca, a ne kao pripadnika skupine. Otiđite još korak dalje i stavite se u poziciju te osobe. Pitajte se s koliko se predrasuda ta osoba bori i kako se pritom osjeća. Ponavljam, najbolji način za razvoj tolerancije kod djece jest da i mi roditelji budemo tolerantni.

• Odgovarajte na dječja pitanja s poštovanjem prema drugoj osobi. Djeca u svom odrastanju imaju mnogo pitanja koja se tiču različitosti. Zanima ih zašto je netko drukčiji. Odgovarajući na ta pitanja, sjetite se da razgovarate o drugome ljudskom biću i odgovorite
na ta pitanja s poštovanjem prema tom drugom ljudskom biću.

• Poštujte tuđe mape ili drukčije mišljenje, poštujte druge ljude ma koliko različiti bili.

• Služite se slikovnicama, pričama, crtićima i filmovima koji potiču razvoj tolerancije. Postoji mnogo sadržaja na tu temu, zašto ih ne iskoristiti. Za te potrebe možete učlaniti dijete u knjižnicu.

• Služite se i drugim mogućnostima, poput izložbi, radionica, igraonica. Takvih sadržaja također ima puno. Dovoljno je poslužiti se internetom i različitim portalima koji imaju vodiče po zbivanjima.

• Upoznajte dijete s temeljnim ljudskim pravima. Ovisno o dobi, možete koristiti razne načine upoznavanja: kroz igru s plišanim životinjama, crtanje, razgovor i objašnjavanje. Sa starijima potaknite raspravu zašto bi netko imao ta prava, a netko drugi ne.

• Pitajte djecu što misle kako se ponašaju tolerantni ljudi? Razgovarajte s njima o toleranciji.

• Upoznajte dijete s drugim kulturama i običajima. Dajte mašti na volju kako to činiti (također kroz filmove, priče, knjige, slikovnice, igru, kreativne radionice…).

• Upoznajte dijete s onim što vi vjerujete, sa svojom tradicijom i običajima. Upoznavanje sa svojim ne znači isključivanje ostaloga. Dapače, to nas uči da svatko ima pravo na svoju tradiciju.

• Razvijajte empatiju kod svoje djece.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock