Poduzetnica dijelila otkaze majkama i potencijalnim trudnicama

“Još uvijek se sramim kad se toga sjetim” započinje svoju ispovijed Katharine Zaleski, danas predsjednica organizacije PowerToFly koja traži poslove ženama, prije svega majkama. “Kada sam prije pet godina ušla u ured urednice tvrtke s kojom smo razmatrali partnerstvo, odustala sam od čitavog posla čim sam vidjela bezbroj fotografija male djece na njenom radnom stolu. Odlučila sam da je previše majčinski nastrojena da bi bila sposobna za cijelu stvar.” Nije to bila jedina majka čiju radnu etiku je Zaleski obezvrijeđivala, radeći kao urednica u Washington Postu i Haffington Postu tijekom svojih dvadesetih. Evo na kakve je sve načine diskriminirala majke:

1. Potajno je kolutala očima kada neka od majki ne bi došla na piće s kolegama na kraju radnog vremena, dovodeći u pitanje njihovu “posvećenost” iako bi one dolazile na posao dva sata prije nje, dok bi ona još liječila jutarnji mamurluk

2. Nije se protivila otpuštanju žena od kojih se očekivalo da uskoro zatrudne

3. Bila je ravnodušna kada je prisustvovala intervjuiranju kandidatkinje za posao, majke troje djece, i slušala kako je šef pita “Kako uopće zamišljate svoju posvećenost poslu i svoj toj djeci u isto vrijeme?” Nije ni na koji način pružila podršku, iako je u pitanju bila vrhunska producentica vijesti, koja mu je odgovorila “Vjerovali ili ne, volim kad tijekom dana nisam kraj djece, baš kao i vi"

4. Redovno je zakazivala sastanke u 16:30. Ni na kraj pameti nije joj bilo to da roditelji možda trebaju ići po svoju djecu u vrtić. Bila je opsjednuta pokazivanjem svoje posvećenosti poslu i ostajanju u uredu “do kasno” iako bi počinjala raditi tek u 10:30, za razliku od roditelja, koji bi dolazili u 8:30

Majke na radnom mjestu svaki čas dobijaju podmukle “ubode”, a druge žene često su te koje drže nož, piše Zaleski. “Sve ovo nisam shvaćala sve dok i sama nisam rodila kći. Istog tjedna kad sam postala majka, umislila sam da je moja karijera završena. Kao da je ona stara ja govorila ovoj novoj meni da sam bezvrijedna, jer više neću moći biti na poslu deset sati dnevno, niti ići na pića s kolegama na kraju dana. Postala sam žena s dva izbora: ili da se vratim na posao i radim kao ranije, nikad ne viđajući bebu, ili da odustanem od karijere koju sam gradila posljednjih deset godina. Kada sam pogledala svoju djevojčicu, znala sam da ne želim da ona jednog dana bude u istoj klopci“.

Dok je Zaleski bila na rodiljnom dopustu, boreći se s ovim dvojbama, obratila joj se Milena Berry, s idejom da naprave kompaniju koja bi pomagala ženama da rade od kuće. Zaleski je odlučila dati otkaz i posvetiti se stvaranju mogućnosti da žene i majke svoj posao obavljaju od kuće, bez da su prisiljene raditi kompromise i birati između majčinstva i karijere. “Voljela bih da sam prije pet godina znala ono što sada znam – da su majke neophodne u svakom timu. Postoji izreka da ako želiš da neki posao bude obavljen, trebaš se obratiti zauzetoj osobi. Upravo zato danas volim raditi s drugim majkama. Majke su pouzdane kao radnici i veoma su motivirane završiti posao na vrijeme, kako bi imale kada spremiti večeru, pričekati djecu pred školom ili otići u teretanu", primijećuje Zaleski.

"Ipak znam da ima puno ljudi koji podcijenjuju majke, kao što sam i ja činila, jer kao mjerilo uzimaju sate provedene u uredu, a ne stvarne rezultate. Mislim da sam podcijenjivala majke zato što sam zapravo poricala da će se i meni isto dogoditi ako se nađem u toj situaciji. Mnoge mlade žene prihvaćaju tu korporacijsku “kulturu” i muški odnos prema poslu, ne shvaćajući da time štete vlastitoj budućnosti, kao što sam i ja radila. Jedno je sigurno – majčinstvo očekuje većinu žena, i one ne smiju zatvarati oči pred svojom sudbinom", upozorava Zaleski. Ispovijest Katharine Zaleski završava se sretnim obratom. Ista ona urednica, majka troje djece s početka priče, u koju je nepravedno posumnjala, nedavno je počela raditi na visokoj poziciji u njenoj firmi.